Nova Evropa

Teojem slučaju nije smio učiniti, zato je on u Omo nekoliko mjeseci što je prošlo od tog njegova čina do uapšenja, ponovo nastojao da nadje neki povoljniji izlaz iz strašne situacije, Nije dakle čudo ni što su savremenici taj njegov čin odlučno osudjivali. Prema riječima istoričara G., Šišića, ta je novost (it. j. da je Zrimski ponudio svoju podložnost sultanu) »poput lavine uzela poprimati sve to veći i pogibeljniji oblik, tako da se ujedared proširio u Hrvatskoj opći glas, da je ban izdajica i turski saveznih«,

Još treba, držeći se istorijskih izvora, progovoriti koju i o držanju Zrinskog nakon što je uvidio da njegovi planovi ne изр:jevaju, i da postoji pogibelj da će se sva nesreća survati na njegovu glavu. On svoje sudbine, i posljedice svojih čina, nije podnosio ako to čine heroji, neB6o se tečajem svoga stradanja i utamničenja pokazuje i odviše često kao običan čovjek, u svoj bijedi ı 5010tinji svojoj. Već u vrijeme dok samo sumnja da bi stvari mogle po njega zlo krenuti, hoće, kako smo vidjeli, da bježi iz Hrvatske zamijenivši svoja imanja drugima u austrijskim nasljednim zemljama. Što više gubi nadu u povoljni svršetak, sve češće šalje svoje poslanike, jednog za drugim, u Beč, i uvjerava ćesara i dvor o svojoj vjernosti, pa kad ga tamo ne slušaju, sve više zaboravlja svoje dostojanstvo i šalje, napokon, omraženome caru pismo u kojem priznaje svoju krivicu i piše: »Bacam se pred noge Vašeg Veličanstva, i molim za oproštenje, te sebe i sve svoje podvrgavam najpokornije i bezuvjetno i prepuštam blagosti Vašeg Veličanstva.« I to nijesu tek prazne riječi, jer je ujedno s pismom poslao caru u Beč i svog jedino8 sina, kao taoca, No da ne duljim, jer ovakovih dokaza njegove malodušnosti, kad je sasvim odbacio ponos, ima nažalost premnogo, Dvoru, medjutim, nije sad bilo dosta, što ima sina u svojim rukama, već su htjeli imati na svaki način i oca, pa kad su ga perlidno uvjeravali da će, ako sam dodje i baci se сати pred noge, dobiti oproštenje, učinio je Petar i to, u času kada ga je carska vojska prisilila da bježi iz Čakovca,

Napokon ne možemo s ponosom ·gledati ni na držanje Zrinskog za vrijeme utamničenja i samog procesa. On nastoji da se pod svaku cijenu riješi krivice, pa se u tu svrhu laća sredstava koja nijesu ni majmanje simpatična: svaljuje svoju krivicu na druge, s kojima je prije radio, i koji su sve činili po njegovoj uputi, poimence na svojega šura Franju Frankopana, na kapetana svoga Bukovačkoga, i na druge, Srčanost svoju stekao je opet tek neposredno pred samu smrt..,

Sve ovo iznijeli smo ne u namjeri da kaljamo uspomenu narodnih heroja, niti da vrijedjamo one koji se, bez naročitog razmišljanja i poznavanja stvari, zanose za idejom Zrinskog, već radi toga što se la ideja, u posljednje doba, počela odviše iznositi i isticati kao ideja čistog i patrijofskog, narodnog hrvatstva, kao ideja samostalne i slobodne Hrvatske, za kojom je ftobože težio Zrinski, Ovu su ideju počeli, u svoje vrijeme, kod nas propagirati Starčević i njegovi pristaše, koji su u Zrinskom i Frankopanu gledali protagoniste borbe i mržnje protivu Austrije i

459