Nova Evropa

poslovica, i običaja, samo odjek večne i strašne ljudske gladi, kada siti pas zakopava kosti, da ih posle, kad ogladni, poždere, * kada majka kupi mrvice hleba sa stola da ne padnu na zemlju, isto kao i priča Jositla iz Misira u bibliji, i tajanstvena seoba naroda, ili lokalni osećaj praznoga želuca, i psiholizički splet reakcije gladi, — sve je to jedno, veliko, tajno, i isto, Motivi silnih kretanja rasš i vrsta živolinja, bilja i ljudi, izumiranje njihovo u kori zemljinoj, njihovi besni medjusobni bojevi na život i smrt, kroz vekove, sve je to tesno spojeno sa gladi, i organski je isto sa ulogom ајагmantnoga znaka akutne gladi, Pa kuda onda spada dlad s obzirom na odabiranje? Nismo li najbliže logičnom gledanju ako postavimo tezu, da što se dalje i niže spuštamo na lestvici kulture i civilizacije, da sve dalje ulazimo u teren gladi prve i svirepe učiteljice čove= kove? I ako danas imamo pred sobom oko četrdeset milijona ljudi koji gladuju i umiru od gladi, mi se ne smemo dati zaseniti od ovof ispolinskog bijološkog eksperimenta, draž obnovljene pozornice iz vremena pećinskog čoveka ne sme da nas zaslepi, zanimljive paleontološke refleksije ne treba da nam smetaju, da kulturu i civilizaciju pokažemo uvek i svugde i poteknemo u pomoć onamo odakle se razleže jauk gladi,

Jer i čovekoljublje i humanost su bitni osećaji čovečanske za-

jednice, osobine stare kao i smrt i glad. I te su osobine postale oda- . biranjem, jer je za društvo bio onaj pojedinac korisniji i bolji, kojš je imao više pozitivnih svojstava nego negativnih, U negovanju, vežbanju, aplikaciji humanosti sastoji se progres. To je, u stvari, kultura, Postao iz ništa, moral se kao akvirirana osobina mogao da prenosi i pojačava, bilo po nasledju, bilo učenjem i disciplinom. bilo obojim zajedno. Pa ako se iz milosrdja i čovečanskih obzira održava na životu i jedno tuberkulozno stvorenje, održava se i milosrdje i održavaju se čovečanski obziri, izjednačuju se vrednosti ljudske, i dobija i čuva za čovečanstvo ono što je najvažnije, a to je duboki osećaj jedinstva, zajednice, i celine čovečanstva, Budućnost čovečanstva uzima se stalno kao neka fantazija ili utopija, manje ili više, To je zato, što prosečno · pamćenje obuhvata jedva nešto preko desetine vekova, te se sadašnjost uzima rado za ostvarenu, nepromenljivu večnost. Pa ipak je budućnost čovečanstva jedna sigurna realnost, ma koliko da ju mi danas samo slutimo. U pripremanju te budućnosti naš je moral, naša kultura, — oni grade i stvaraju napredak,

Najposle, čovekoljublje može da deluje i selektorno, u samoj бојој Ђогђа za opstanak. Valja samo da se primer proširi i ljudski rod uzme kao jedno. Motiv »dela milosti« uz nauk: gladnog nahrani i žednog napoji, to je forma i površina, a u suštini skriva on nešto mnogo krupnije i teže. Jer glad, naprimer, podgrizava sve lizičke osobine, obara ih i ruši, slabi, dovodi do malog rasta, neotpornosti organa, i do opće nesposobnosti za održanje i za opstanak, »Gladnoga nahrani« značilo bi na Darvinovu jeziku: čuvaj i pomaži Нzički kapital ljudskoga roda, pa ma gde on bio i ma kako se zvao.

150