Nova Evropa

Glad u historiji,

Od svih nesreća i bijeda što od vremena na vrijeme stizavaji i biju svijet, strašnije od gladi nema, Nesamo što ona redovno zahvata silne mase naroda, i kosi ih; nesamo što je polagano umiranje od dladi stoput gore od brze smrti; nesamo što svaku glad prate nemili i odvratni pojavi, naročito porast kriminaliteta (kradje, umorstva, razbojstva), pa onda takozvana antropolagija u najužasnijim oblicima, padanje svakog morala i ljudskog osjećanja, i najstrašnije bolesti (kuga, fifus); nesamo što svaka glad ostavlja svoje tragove iscrpenosli i neotpornosti na poznijim generacijama, — пебо napose i zato što, na kraju krajeva, mi imamo i moramo imati osjećaj da bi se tu moglo pomoći, bar uz krajnji napor i uz valjanu organizaciju, a ipak se to ne čini, nedo se mjesto toga samo »sa užasom« čitaju »strašne vijesti«, i »žale patnici«,

Gladi je uvijek bilo, a uzroci joj bili su vazda isti: nerodica uslijed vremenskih nepogoda, poplava ili suša, uništenje usjeva DO insektima ili biljnim bolestima, pa zatim nemogućnost da se uslijed loših saobraćajnih veza opskrbi takav nastradali kraj iz krajeva пеpogodjenih istom nesrećom, O mnošim katastrofama gSladi nećemo nikad ništa saznati, jer nemamo izvještaia koji bi nam o njima što javljali, Ali što se više množe izvori i podaci, lo iasnije vidimo kako je čest i strašan bio taj nemili Sost po svim zemljama i po svim kontinenftima, i da je tek posljednjih decenija uspjelo odagnati tu jezovitu sablast i s naših vlastitih pragova u Evropi, Glasovi gladi dopiru do nas već iz onog mitskog doba Svetoga Pisma. Za zemlju se Hanansku kaže : »Glad bješe vrlo velika u onoj zemlji« (Mojsije, I, 43.), ili na drugom mjestu : »Ali nesta hljeba u svoj zemlji, jer šlad bijaše vrlo velika, i izmuči se zemlja Misirska i zemlja Hananska od gladi (Mojsije, 1, 47, 13.),

_ Organizacija klasičkih država bila je tako odlično provedena, ~dovoz hrane u centralne tačke toliko osisuran, da katastrofa gladi u velikom stilu nije bilo, ili bar nisu ostale zabilježene, I Šparta i Atena, kao i Rim, uvozili su hranu, pa je doista zavisilo samo od dobrih komunikacijonih veza da glad ne izbije. Rimske su žitnice bile Egipat i Sicilija, odakle su brodovi prevozili žito da se njime nahrani gladni rimski puk, Vlastodršci su tom pitanju uvijek posvećivali naročitu pažnju, jer su dobro znali da im je sklonost naroda osigurana dogod mu pružaju »panem et circenses«, Ali inače su poznate teške katastrože uslijed gladi i u staro vrijeme, tako glad iz godine 272 po Hristu, koja je harala po cijeloj Evropi, a naročito po Engleskoj,

Da je Srednji Vijek pun gladnih godina i gladnih perijoda razumljivo je, sjetimo li se ekonomske i socijalne nesredjenosti koja je bila zavladala; nemogućno bi bilo i da samo navedemo godine u kojima se gladovalo u Srednjem Vijeku, jer se je tada glad javljala svakih osam-dešet godina, sad u većoj sad u manjoj mjeri, Istaći

152