Nova Evropa

braće, od rodjene braće, Jer to i jeste smisao Slovenstva, — озфуаreno čovečanstvo kako ga mi Sloveni zamišljamo i izvodimo, gradimo i ostvarujemo, Naša pomoć moraće sama od sebe da dobije ovaj karakter, i to će joj biti možda najlepša i najdragocenija odlika.

Drugi deo teme: mi hoćemo da pomognemo gladnima u Rusiji, jeste odgovor na pitanje: kako da to najbolje i najpraktičnije izvedemo? Odmah da osporimo jedno načelno gledište: ako stoji da je vreme i pokolenje materijalističko, egoistično, mračno i teško, onda izgleda da ovakav rad neće imati velikog uspeha, Tako to samo izgleda, U stvari, evo kako mislimo da stoji: i u ovom nezgodnom i nazadnom vremenu ima dobrih ljudi, punih srdaca i svetlih umova, pa se ovde radi jedino o tome da njih iznadjemo, da sakupimo u jedno kolo sve ono što valja, Osim toga, mi mislimo da ni negativne strane današnjega društva nisu ipak tako ogromne ı ukorenjene duboko, da se ne bi s vremenom dale modifikovati i =opraviti, te iza sebičnog oklopa probuditi nešto toplije, ljudskije, i bolje, Našim radom, i usled njeća, mi hoćemo da vežbamo, učvrstimo i ojačamo onu klicu vrline koja se danas, slu=-

čajno i samo za neko vreme pritajala i prigušila i sakrila, Najposle, ~

kad bismo rekli da naše društvo baš ništa ne valja, tako da mu nema spasa, te da je uopće nesposobno za jedan rad uzvišeniji, onda bi trebalo od ovakog poduzeća odmah odustati, jer ne možemo ništa učiniti; no budući da mi ipak kažemo da hoćemo da pomognemo Sladnima u Rusiji, to već samim tim postavljamo tvrdnju da 1! то žemo, jer ko svom dušom hoće, taj ı može, A sasvim Je, zasad sporedno kako naša okolina danas, momentano, u ovaj čas, izdleda, ı Како se odnosi prema ovakim pitanjima, I bez obzira na našu akciju, vrlo se često sretamo u današnjem živofiu s ljudima, koji izgubivši hrabrost dolaze k nama i kažu: »molim vas Jepo, vi kažete: raditi, dobro raditi, nešto lepo činiti, i mi vidimo koliko tođa odista ima što treba da se dobro uradi, i hteli bismo i sami u tome učestvovati, ali s kime raditi, kad je oko nas sama sumnia, moralna rezerviranost i hladnoća, oskudica idealizma?« — U našem radu za pomoć gladnima u Rusiji imamo da ohrabrimo sve te što tako pitaju, sve one koji stoje odvojeni i postrani, koji čekaju da vide da ima dobrih ljudi, A. ovakih je sva sila, I tu će zaista zavisiti samo od nas koliko ćemo da postignemo, Dužnost nam je, dakle, izdići u vis i istaći čistu i svetu zastavu idealizma, da se nadaleko i naširoko vidi, da se oko nje može narod da sakuplja, · : - |

To je načelno gledište, A sad, kako stvarno da pomognemo gladnima u Rusiji?

Osnovica razmišljanja, s te polazne tačke, bila bi ovo: da sada, još ove zime, stignemo: do Rusije sa našim darovima, to vidimo da је nemoguće; ali glad u Rusiji će da potraie još koju godinu, jer su go lemi i nepregledni predeli gde ona vlada, pa iako smo zadocnili za ovaj čas, doći ćemo na vreme za nagodinu, Da se ne gladuje u Rusiji, treba dvoje da se učini: treba nositi u Rusiju hranu bez prekida, to je

131