Nova Evropa

ruše grahice, i po kojima će narodi morafi stupiti, da bi se povratili čovečanstvu, općem miru, i općem blagostanju, Jugoslavija oseća, da ova zatvorenost u granicama, ova sebičnost narodnih skupina, ovo isticanje posebnih interesa, vodi starome zlu — naoružanju, intrigama, podjarivanju, isisavanju ; a da nikako nije kadro da podigne pala, istrošena, i obezumljena čoveka, Zato je trebalo pružiti otvorene ruke najbližem susedu, i Jugoslavija je to učinila, | VI

Sejanje nepoverenja, No kao da nam se nije dalo, U Ttaliji se je počelo širiti mišljenje, da je rapalski ugovor ključ kojim se može od Jugoslavije iscediti štogod se hoće: povlastice za Zadar, napuštanje Baroša, prepuštanje Reke potpuno u naručaj Italije, Kod romanske rase ulica je prejaka, Ona stvara i vodi javno mnjenje; diže, obara, i drži na uzdi slabe vlade, Da li je to korisno ili štetno, nema se kad pitati, Glavno je, da polučuje časoviti efekt, i da pogšoduje nečijim instinktima, U takim časovima iskaču na površinu patrijote-vikači, koji bi u stišanijim prilikama urmrli, u najpoveljhijem slučaju, kao kakvi daleki statiste političkih aren4, Danas je Italija tih i takovih prepuna, a službeni krugovi nemaju snage da ih obuzdaju, Zato smo videli čadesa kakva se kod nas »barbara« me bi mogla, ni smela, dogoditi, I |

Što se je uradilo sa onim našim jadnim narođom u Istri, Trstu, i Goričkoj? Zar se mogu nekažnjeni šetati oni, koji su zapalili škole i domove, oskvrnuli crkve, isprebijali učitelje i svećenike, rasterali i pozatvarali jugoslovensku inteligenciju, — samo zato što su hteli da izvrše svoje najsvetije pravo na izborima za rimski parlamenat, Vesti o takovim izlivima strasti prodrle su do u najudaljeniju seosku kolibicu i potresle dušama onoga питпоб пагода, Ра опда, [0 nespretno otezanje s izvršenjem Rapalskoš Ugovora, pa napokon poricanje njegova sadržaja i naumice krivo tumačenje, Ovaj narod, koji će za založenu reč žrtvovati i jedinca sina, mora da gubi ono veliko poverenje i poštovanje što ga je бајо ртета (а јапзКот паrodu, Jer sme li, i može li, jedan veliki narod, koji se ubraja medju velesile, narod od preko 40,000,000 duša, da роба svoju reč, da poreče svoj: potpis, radi jednog Baroša, koji Italiji upravo ni za šta ne treba, i tobože u korist Reke? Zar ikoji realan talijanski političar može simpatije Reke pretpostaviti koristima što se mogu imati od Jugoslavije, bogate zemlje, prolazišta za industrijalno prodiranje па istok? Ili se time hoće da zadrži Jugoslaviju od pravog izlaza па more!? зен

Uspesi su to slabi, a koristi nikakove, Ranije ili kasnije, Jugosloveni će se naći na izlazima, na velikim svetskim vratima, da u ljudskoj vrevi i utakmici afirmišu svoje sposobnosti, Italija bi se morala sva istrošiti da ша (о вртед, Ра Кад пђе-туорнсе ргону паз, zar nije bolje i pametnije s nama? Našto spaljiyati nioštave koji su spajali dva susedna maroda, mostove зажбане ет арогина krož duge vekove medjusobnog druženja, i Pajčdnič OB. nja, učenja,