Nova Evropa

Židovsko je pitanje za Hercla, prije sveća, moralno pitanje. Ono vrijedja naše častoljublje, Pored antisemitizma, u kome on vidi neizlječivu psihozu masa, i nezdrava ekonomska struktura židovstva traži izlaza, »Mi stojimo i u kapitalističkome i u socijalističkome taboru na najistaknutijim tačkama, Socijalna bi se bitka morala izvojevati na našim ledjima«. Da se riješi židovsko pitanje, treba da se shvati njegova sušlina: »Židovsko je pitanje narodno pitanje, a da bi se ono riješilo, treba da prije svega učiniti svjetskim pitanjem,

o kojem će imati da se raspravlja u vijeću kulturnih naroda! — Mi smo jedan narod, je da n narod«. — »Ko je stranac u zemlji, to može da odluči samo većina, to je pitanje moćil« — Herclu je, dakle,

židovsko pitanje jedno u cijelome svijetu, Ako se ono ne može da riješi u zemljama u kojima obitavaju Židovi kao nemoćne manjine, preostaje samo jedan put k riješenju: sopstvena država, »Neka nam se da suverenost za parče zemlje, koje će dostajati za naše opravdane narodne potrebe, drugo ćemo izvršiti sami«, Židovska nevolja (die Јидеппоћ«) bit će pokretna sila za izgradnju domaje

Hercl još ne stavlja Palestinu u centar svojih težnja, U tome, kao i u ponečem drugome, cijonizam je sebi postavio drugše osnovke no što ih je dao Hercl, i dublje i šire, Ali politička sadržina, osnovni problem, ostao je u stvari isti, iako je docnije preotelo maha više” socijološko nego li ekskluzivno državopravno shvatanje cijeloga problema, Hercl predlaže i konkretne puteve k ostvarenju planova, i već se tad, u genijalnom predvidjanju, obraća Engleskoj kao onoj vlasti koja će da igra najvažniju ulogu za cijonističku politiku sa svjetskoga gledišta, Punu nacijonalnu sadržinu nije dao cijonističkoj ideologiji Hercl; ona je u nju, a po njoj i u pokret, ušla docnije, pod uticajem koji je dolazio s Istoka, iz dubina narodne duše, po nosiocima savremene jevrejske kulture, najpače po Ušeru Gincburgu (Ahad Haamu). Ali kao da je baš u tome i bila golema osvajalačka sila Herclova, da jednostavnost njeSove koncepcije nije bunio balast problematike, koju je on tek intuitivno spoznavao, ali se od nje nije dao smesti,

VI

Ono što je iz tog otkrovenja na nas mlade na Zapadu nadasve djelovalo, bio je ponos, bila je mirna samosvijest, koja je iz njega govorila, »Naša je narodna ličnost istorijski odviše slavna, i pored svih ponižavanja previsoka, a da bi valjalo željeti njezinu propast«. K tome je pridolazilo mirno pouzdanje, s kojim Hercl govori o mogućnosti izvodjenja djela. To je bila za nas, raskidane, koji smo i u jedva zamjetnim ubodima osjećali većma od žalca mržnje žalac prijezira, riječ izbavljenja iz nizina, u koje nas je survalo, pored progona i gaženja, i beskičmenjaštvo naših predaka. Drugi će jedva moći da potpuno shvate, kako je već to otkrovenje nama, čedima degenerisane muževnosti, značilo spas časti i budjenje volje za preporod života, koji je, činilo se, već neizbježno obamirao, Najprije su se, oko Hercla, okupili, i digli ga na svoj štit židovski studenti, osjećajući

298