Nova Evropa

vodja naše stranke, Dr, V. Veljković, kao Ministar Finansija u revolucijonarnom kabinetu od 29, maja, bio prvi koji je uložio protest, pod pretnjom da će dati odmah ostavku, ako zaverenici vojnici i pokušaju uticati na vladinu politiku. G. Protić, umesto da je tad sledovao primeru svojih drugova, ili da je ostao da suzbija take tajne uticaje, pretpostavio je da održava dobre veze s olicirima o kojima je reč i s njihovim prijateljima u vojsci, i pristajao je da deli s njima vlast još za dugo vremena, Kada su vodje Nacijonalista, G. Ribarac i G, Veljković, svojim interpelacijama u skupštinskoj sesiji od 19051906 prvi pokrenuli pitanje zaverenika pred parlamentom, i tražili uspostavljanje diplomatskih odnosa izmedju Srbije i Velike Britanije (koja je, kao što je poznato, zahtevala po svaku cenu da se smene pet glavnih zaverenika), cela nas je radikalska štampa žestoko napala kao engleske agente {»englenderi«), koji samo hoće da seju neslogu u vojsci i da dovedu u što teži položaj novu vladu, Skorašnji su događjaji dokazali politička dalekovidnost nacijonalističkih prvaka. G. Protić i njegovi drugovi nisu bili istog mišljenja u godini 1906, Oni nisu imali »odredjenoga držanja prema političkim oficirima«, 1, da bi samo ostali na vlasti, oni su bili ponekad njihovi prisni drugovi a ponekad njihovi smrtni neprijatelji,

G. Agatonović, u ime svoje i svojih partijskih drugova, završuje svoje saopštenje protestom protivu »oligarhične vladavine ProtićPašićeve«, [» The New Europe«, IX, 143, od 21, novembra 1918.)

Нова влада за Србију.

(Примили смо више разних саопштења од одличних српских државника и интелектуалаца, којима нам исказују своје задовољство са нашим Много спомињаним чланком »Орбија има да бира«, — који је, на радост наших српских пријатеља, објављен (иако без нашег знања и допуштења!) и у српском преводу, у Женеви, у листу »Сопгмег Зетђе«“). Одговор Г. Стојана Протића, У 102. броју нашег листа — и у њему нападај на Војводу Путника, врховног војсковођу Орбије у Балканским Ратовима — изазвао је такођер оштре и индигниране протесте од стране више првака србијанске опозиције. Али место да објављујемо све те одјеке и одговоре, који бацају и сувише јасно светло на зађевице и распре међу србијанским странкама, претпостављамо да штампамо следећи чланак Г. М. Савчића, бившег Министра Просвете и једног од србијанских познатих стручњака у привредним и финансијским питањима.)

Лозинка, коју сте исписали на челу свога часописа, »Pour la Victoire Intćgrale«, Ca.OBHM је природно навела, »Тће Ме Europe да. испита отво-

=) Овај превод нисмо могли пронаћи, па смо чланак, за овај број »Нове Европе«, поново превели. Огромна већина наших читалаца вероватно није никад чула за »Сошглег Зетђе«, који је за време Рата излазио у Женеви. — Нап. Уред.

175