Nova Evropa

Postupak pri imenovanju profesora normiran Je SS 4, 22. 23, Zakona od 5. I, 1874 (o ustrojstvu sveučilišta) preinačena i nadopunjena Zakonom od 5, X, 1894. Paragraf 4, glasi: »Redovite i izvanredne profesore imenuje njegovo ces, i kr, Veličanstvo kralj, na predlog kr, zem, vlade (SS 22. 23.). — Kad se radi o imenovanju profesora bogovnog fakulteta, ima kr, zem, vlada, prije nego podnese previšnjem mjestu o tome predlog, stupiti u dogovor s nadbiskupskim ordinarijatom,« — Paragraf 22. glasi: Napose se imadu zborovi profesorski i zato starati : a) da budu popunjena sva učiteljska mjesta, i da se odmah, čim nastane potreba, popuni koje mjesto, ili zanj predloži učenjak, koji Je izdanim znanstvenim djelom potpuno zasvjedočio znanje svoje u doltičnom nauku, ili da se za ispražnjeno mjesto natječaj raspiše, — Zbor će prolesorski po izminuću natječajnog roka odmah učiniti predlog o popunjenju, ter ga putem senata akademičkoga podnijeti banu.« Paragraf 23. glasi : »Ako zbor profesorski želi bez natječaja predložiti koga za učitelja, to se ima prije privatnim dopisivanjem osvjedočiti, da je dotičnik voljan primiti učiteljsku službu, — Isprave kojima se ove okolnosti dokazuju, ima zbor profesorski predlogu priklopiti.«

U okviru ovih norama nastaje sada pitanje' da li kr. zem, vlada ima, po S. 4., pravo da kandidate za redovite i izvanredne profesore predlaže kralju mimo, odnosno i protiv, predloga profesorskoga zbo-

· ra, ili je, i ukoliko je, kr, zem, vlada, kad vrši svoje pravo predloga

kralju u smislu S 4., vezana za predlog zbora, imajući jedino pravo da otkloni kandidata koga predlaže zbor, ali bez inicijative da predloži koga svoga kandidata kralju, U zakonu je, naime expressisverbis rečeno, da vla da čini predlog kralju; ali nije izrijekom uredjeno u kome odnosu stoji taj predlog vlade prema predlogu zbora, o kome je riječ u SS. 22, 23, Zato je riješenje tog pitanja prepušteno interpreтаст. S jedne se strane tumači da, iako nije izrijekom rečeno da vlada može za redovitog i izvanrednog profesora predložiti samo onog koji je predložen po profesorskom zboru dotičnog fakulteta, to ipak treba to zaključiti iz onog citiranja SS, 22, 23. na kraju prve alineje S. 4., ier da iz ovog samog citiranja slijedi, da je vlada predlog profesorskog zbora glede osobe kandidata dužna ili prihvatiti ili odbiti, ali nije vlasna na svoju ruku samostalan predlog učiniti; a ako vlada inače postupi, da je počinila protuzakonitost. Ova je interpretacija izgradjena, dakle, na citiranju SS, 22. 23., na kraju prve alineje S. 4.; ali ona ne uzima nikoji drugi interpretacioni argumenat u obzir. Nastaje pitanje: da li može samo upućivanje na SS. 22. 23., da pobije e x pr essis verbis odredjen ius praesentandi što ga ima vlada po S. 4.? Ne znači li citiranje tih paragrafa samo dužnost vlade da uzima, kad vrši svoje pravo predloga, u obzir i mišljenje ргојезогskog zbora, koje dolazi do izražaja u ртеф ови 560 ба on podnosi vladi, tako da bi se time statujisala neka moralna i politička dužnost vlade da se pridržava predloga zbora ? Svakako se, držimo, ovi paragrafi daju i ovako interpreflirati bar s isto onoliko logičnog opravdanja kao na onaj prvi način,

220