Nova Evropa

па

Taj je spis sadržavao slijedeće. Iza uvoda, kojim molim od Sv. Oca dozvolu da smijem braniti i širiti ideje i načela o reformi Crkve Hristove, nižu se te »ideje i načela«, i to u šest poglavlja: L. O reformi svjetovnoga klera; IL O reformi redovnika; IL O reformi u odgoju vjernika; IV, O reformi unutarnje uprave u Crkvi; V, O reformi odnošaja prema državi; i VL O sjedinjenju sa šizmatičkim crkvama. Sve je to bilo sistematizirano u 43 jasne i precizne propozicije, Mnoge od tih teza sadržavale su vrlo smione zahtjeve, kao naprimjer ukinuće crkvenih cenzura i indeksa, ukinuće zakona o postu i nemrsu, ukinuće kanonika te uopće svih titula i crvenih pojaseva, uvodjenje bošosluženja na narodnom jeziku, široka demokratizacija u Crkvi, itd, Ukinuće svećeničkog celibata nije se nalazilo medju tim propozicijama, jer je već prije deputacija češkoga svećenstva dobila bila na taj zahtjev ne.. gativan odgovor, Ali se u naknađu za to tražila radikalna reforma u odgoju svećenstva, i mogućnost prelaženja u svjetovnjački stalež,

Kardinal je vrludao okom po pojedinim stranicama i listao moj spis, Ja sam za fo vrijeme promatrao njegovo lice i sjedio kao na iglama, Vidio sam iznenadnu promjenu na njegovu licu, A fa promjena nije mogla biti za mene ugodnim „znakom, On se je vrlo uozbiljio.

Inače je vladala nijema šutnja u onoj prostranoj sali,

Meni i opet poput munje prohuji mozgom misao: »Čovječe! Što ti to radiš? Jesi li pri sebi? . . . Ima li sve {o smisla?« . . . Gledao sam, naime pred sobom ugojenu purpurnu figuru čovjeka u grimiz obučena, sa zlatnim debelim lancem oko tusta vrata, a križ mu od zlata poput sunca blješti na grudima. Ovdje je sve oko njega sjajno, sve dragocjeno, kao oko kakvoga vladara ovoga svijeta, koji vlada »in timore et tremore« — sa strahom i ftrepetom — nad podanicima svojim, i izdaje zapovijedi »in virga ferrea« — sa Željeznom šibom, A ja, kao jedan veliki neprirodni kontrast ovoj divnoj sali i naslonjaču u koji sam utonuo, pa i svemu što me ovdje okružuje, sa svojom grubom iznošenom i pokrpanom fratarskom haljinom, bosonog, ostrižene glave i čupave brade — ja sad ovamo hoću da unesem ni manje ni više nego posve novi duh, koji se ovdje ne može shvatiti, pa ga po svoj prilici niti ja sam, da danomice u ovoj okolini boravim, ne bih mogao shvatiti , . , Činilo bi se tada, vjerojatno, i meni, da je to neka zanesenost, najivnost, smiješnost, apsurd, ludost, što li?,., Duh evangjeoskog demokratizma i slobode dušel . Duh istine i ljubavi! . ., , To nije tako lako pojmiti, On se lako pričinja naivnošću i ludošću onima koji stanuju u sjajnim odajama, primaju duboke poklone, i časte se izabranim jelom i pićem, ;

Na licu Kardinalovu čitao sam taj isti utisak, dok je on čitao spis a ja ga u tišini promatrao, | |.

Onda on poče pojedine rečenice glasno izgovarati i propraćati ih svojim opaskama, a kadšto i ironičkim smiješkom. Ja sam na svaku njegovu opasku replicirao. I tako je to išlo od tačke do tačke. Sve je više komentirao, sve više otresao glavom, a smiješak mu je postajao sve više ironičan, Na moje se kratke replike vrlo malo

272