Nova Evropa

što život održava i unapredjuje, Svi ti pojmovi, uglavnom, nisu u proНупозн sa starom i novijom filozofijom, Savremena filozofija ne odriče, da je duša zasebno biće, U savremenoj psihologiji konstatuje se, kao rezultat filozofskog ispitivanja o duši, da su psihološki i lizijološki fenomeni duboko različiti; a po Diboa Rajmondu ne mogu se, i nikad se neće moći, razumeti duhovni procesi iz materijalnih pretpostavaka, Sve je manje pristalica materijalističkog učenja, da su duševne osobine samo funkcije moždane supstancije ili mučenje mozga; ali i oni koji se njega drže, i ne priznaju da je duša zasebna supstancija, priznaju da i duhovi umrlih žive u potomcima i vrše u njima dela koja su upravo njihovo telo (»Thatenleib«), Duša je po njima aktualnost [sila], a religija koja propoveda spasenje ljudi to je glavno dejstvo, dok filozofiji ostavlja da rešava pitanje je li ona supstancija i kakva je,

Učenje o tom, da naša svest ima svoje poreklo u apsolutnom duhu, potseća na učenje Platonovo o idejama (kao što ovo opet potseća na učenje Mojsijeva »Petoknjižja«, da je čovek, duhom, stvoren po podobiju Božjem). Ni danas niko ne sumnja u to, da svest pojedinih ljudi ima poreklo u općoj svesti, naše ideje u općim idejama, mentalitet pojedinaca u mentalitetu društva,

O Ocu (Bogu) Kant je došao do zaključka, da se čistim razumom, kojem su osnov čulna posmatranja, ne može dokazati Božje biće, kao što i u Evandjelju stoji, da Boga niko nigda nije video (misli se telesnim očima), Ali je biće Božje, po Kantu, postulat moralnog zakona, Za Kantov transcedentalni idealizam je svet, koji u istinu postoji, ne stvarnost koja se može poznati nego stvarnost religijozne vere, A i najznamenitiji nemački filozof novog vremena, E. F, Hartman, misli da je vera najviši kulturni faktor u čovečanstvu, i pokretačka snaša napreika, Što se otkrivenja fiče, ono je sasvim nalik na ono što se u filozofiji naziva intujicijom, o kojoj ćemo ovde samo navesti, da je i najznamenitiji filozof savremene Francuske, Bergson, smatra izvorom saznanja, — O mašti, instinktu,ioseĆćanju, sve se više širi uverenje, da su i oni izvor saznanja, da su oni upravo prvo mišljenje, E, F, Hartman, pisac dela »Filozofija nesvesno8«, izvodi, da je dno duševnog života nesvesno, i da do površine dolazi samo jedan deo nesvesnih dogadjaja, U moralnom životu, uči se, naročito ima mašta važnih funkcija, Očekujući sankciju za svoja dela, pa i za svoje pomisli, od nadzemaljskog sudije, koji sve može i sve vidi, radije se podvrBava propisima moralnog zakona,

O čudima Hristovim, jedni misle da su dokaz božanstvenosti nauke Hristove; drugi, da su dokaz njene lažnosti, Tolstoj je, naprimer, izostavio iz svog »Kratkog izlaganja evandjelia« mesta o čudima, kao »balast«, — Nema sumnje da je moralno učenje ono šlo spasava, a čuda su nešto izuzetno, Ali preko lečenja se ne može ćuike preći kod onog koji se sam nazvao lečnikom,

Teško je odrediti, šta je čado, Jedno ž isto delo za jednog je čudo, za drugog nje; u jedno vreme se smatra nešto čudom, u drugo ne. Sam Isus nije, kao što je dobro primetio nemački bogoslov Harnak (u delu »O suštini Hrišćanstva«), gledao na svoja lečenja kao na

237