Nova Evropa

biografija profesora Mišina, u kojoj nam je Gospodin Profesor nedavno na tako inspirišući način, jednim romanftičko-Hzičiim stilom, s pomoću Longfelova i banatske frule, objasnio svoj progres od crvenog fesa do debele bankovne knjižice. Ono doduše Duletov list nije neki baš veliki list, i on je u njemu u isti mah i urednik, i reporter, i administrator, i »office-bcy«, — ali zar nisu i toliki drugi veliki ljudi prošli tim putem, pa što kao ne bi ı Jošić, Titula je titula, na kraju krajeva, a dobar položaj i masna plata zna se šta su, pa mi svi možemo da se potsmevamo koliko god hoćemo .... Išlo je teško u prvi mah. Nicale su i kiptale gramatičke pogreške po Jošinu stilu kao pečurke posle kiše, na velju radost i uveseljenje Jošinih konКитепаја, No nekom srećom naidje odnekud, baš u to majmezgodnije doba, u Njujork jedna grupa studenata — sve golobradih, neiskusnih, i ubogih kao crkveni miševi, Te se tako i Dule spomože, dajući nekima koji mu se učiniše najpouzdaniji i najdiskretniji po koju crkavicu, da mu u velikoj tajnosti popravljaju Sramatiku i stil, A oni siromasi šta će, ćutali su, jer im se jelo hleba, I sad već ide, Doterao se i Dule malo. a i pročitao je za ove zadnje četiri godine nekoliko romana, ра Vasu Pelagića, i celog Vuka. Dule Jošić nije doktor ničega, i ne bi ni za kakve pare na svetu ni hteo da bude doktor; kao neškolovan čovek i gorštak, on mrzi atavistički sve moguće. doktore, smatrajući ih da su najopasniji neprijatelji naroda, opanka i kačamaka, Po njegovim shvatanjima, to su sve izdajnici prema »garavcu«, za koga on, Dule „Jošić, i živi i diše; i u čije ime ne bi on ispustio svoju uredničku stolicu, ili režiju neke zabave, pa da i sam profesor Mišin ode u boljševike., Zar da potištena klasa ljudi bez škola i bez diploma ne dobije svoj »chamce« da se i njihovo ime štampa po novinama? Ne, dol je živ Jošić »boža vi vjera« — jer zašto je on i došao u Amerilcu nego da izbegne od gospodsko9 nasilja i nepravde! ..,, Sila je Dale Jošić! Nije Dule Jošić neki boljševik, ili tako nešto, već je to pametan i trezven čovek. Nije on ni neki reakcijonar, ili radikal — iako je i njemu seda Slava »našeg premijera« najpametnija Slava u Jugoslaviji, Nije Dule Jošić baš toliko ni protiv gospode čimovniika, — šta ćete, i to zlo mora da se trpi, Ali kad bi se malo tamo u Beogradu i malo pameti, pa da se u činovnike uzimaju samo bistri ljudi, narodni ljudi, prirodno daroviti ljudi, ljudi koji su se na selu i u opancima rodili i odrasli, u prirodi ·odnjihali, sa zdravim instinktom i čistim mozgom, na kome ništa: nije ostavilo traga, — a ne da se večito gleda na ispeglane pantalone li na neke »kvalifikacije«, — hej, kud bi mi Jugosloveni onda. bili!

Takovih, i svakojalih, sve velikih reformatorskih planova 'poun je naš G. Dule, Svima i svakome on bi da pomogne. Stalno

376