Nova Evropa

rom. Pošto je apostrolizao i »okarakterisao« ukratko svakog od svojih »klevetnika«, on nastavlja ovako {»Riječ od 28, avgusta}:

Preko svih tih historičkih pojava mogao bih da predjem ćutke, aki ne mođu ipak ovaj put odoliti zadovoljstvu da našoj javnosti pružim dokaz sa kakvim se nemoralnim sredstvima neki naši zagrebačlii intelektualci služe da bi naškodili — iz puke zlobe i nevaljalstva —/ neporočnome glasu jednog nacionalnog radnika koji politički ne mish kako опа (а, Воби fala, ni etički i nikako) pa ujedno i da dadđu oduška svojim računima i svojim zavistima,

A šio se tiče »Obzora« · — mekada slavnog lista Sirossmayera, ЕасКкоба 4 тоб оса. — koji je pod razornom upravom fatalnoša Milivoja Dežmama u najvećoj mjeri doprinio sadašnjem žalostnome stanju пазе domovine i zbrci pojmova u Hrvatskoj, i koji se ne žaca iznosili sve ove dadarije, a još sa uvmijedljivijim natpisima, i napadati na mnajrazmovrsnije i majodvrafnije načine staroga prijatelja, njeBove porodice, sa takvim »Obzorom« i sa takvim Dežmamom razračunati ću sc temeljito u najkraće vrijeme,

Za danas nalazim podesno publikovali pisma koja mi je bivši kr, poslanik u Rimu бозр, Mihail Ristić pisao u Prag u tri maha, iz datuma tih pisama, čestiti će čitaoci vidjeti koliko sam prezirao cijetu ovu stvar, te sam se tek sada riješio da ih predam javnosti,

U ostalome, kad sam obratio 6. Ristiću pažnju na Hinkovićeve podmukle insinuacije stalo mi je bilo isključivo do toda, da za svoje privalmo znanje i ravnanje utvrdim da li je 8, Ristić mogao — u što mikako nisam vjerovao — omako govoriti kako mu to stavljaju u usta Hinković, a sad i »član državnođa savjeta« Franko Potočnjak. Dakle niti najmanje da bih sebe odbranio, jer toga, Воби fala, nisam trebao пебо да за пазеб розјашка Фбпет sumnju jedne nečasne imsinuacije.

A ma kraju svođa pisma uredništvu »Riječi« (29, avgusta) G. L. Vojnović završava ovako:

Ovim izjavama poslanika | Ristića mislim da ne {reba muikakvih Womentara, „Kad bi Dr, Hinković imao toliko wvidjavnosti koliko je imao podmullosti, priznao bi sada koliko mi je tešku i krvavu nepravdu učinio kad se u mjeđovim visokim godinama, kao kakav običan piskaralo, poslužio podvalama mačih najljućih neprijatelja, da bi, bez i najmanješa razloga ni povoda, ocrnio jednoš пагодлов ђотса, Коше је н burnim vremenima pala bila u dio čast da baš od tih istih neprijatelja brani naša nacionalna prawal

Čestita javnost neka izreče o ovim podvalama svoj definitivni sud

Primite, dragi 6, uredniče, moju zahvalnost i uvjerenje o mojim prijateljskim osjećajima,

* Na jednom mestu u našim izveštajima (»Nova Evropa« X, 276) spomenuli smo, da nam je G, Кане rekao, kako je one svoje odgovore na pisma G, Vojnovića pisao u inostranstvu, 8de

548