Nova Evropa

ћоуо шјебепје lako bi se našlo, jer ne bi trebalo nikakove domišljatosti ako bi ga ljudi tražili samo po savjesti,

Može li Evropa naći izlaza iz stanja i položaja u kome se sada nalazi? Sa gledišta gore izložena, moramo odgovoriti sa ne; ljudske mase stoje jedna prema drugoj pune uzrujanog neprijateljstva, nema kod njih ni traga težnji za izmirenjem, već se svaka pouzdaje samo u svoju snagu i organizovanost, Moguće je uspjeti s pomoću sistema »ravnoteže згпаба« jedino, da se uspostave perijodi mira, tokom kojih će se prikupljati nove snage za nove borbe; a borbe će postajati sve uspješnije u smislu upropašćivanja onih koji se bore, Zar nijesmo sada, u doba medjunarodne borbe, dalje od ostvarenja sanjarije o vječnom miru nego što smo bili ikada ranije? Da li se ukazuje na području borbe, izmedju rada i kapitala, ma ikakav izgled da se pitanje stvarno riješi na obostrano zadovoljstvo? Zar se · ne prefvara, na području socijalne borbe, pred našim očima, borba u korist socijalne pravednosti u borbu putem koje se namjesto jedne socijalne nepravednosti samo stvara druga? .,.

Put kojim je išla dosad Evropa, i na čijem se koncu sada — UZ cijelu svoju tehničku kulturu — bez pomoći vrti i tapka uvijek u istom mjestu, ne vodi k izlazu, To je put u propast, Jer odista, na kraju krajeva, jedno je i isto, da li će evropski narodi propasti uzajamnim uništavanjem, ili opustošenjem zemalja i izrodjavanjem, ili će biti zbrisani sa lica zemlje bujicom ljudi neke druge vrste? Propast ili spas, — to je ono o čemu se radi, Spas evropskih naroda moguć je samo pod jednim uslovom: da oni postanu svjesni, da kulture ne može biti bez ispunjenja moralnih načela, Razumljivo je, da unošenje ovih načela u život nije 'pitanje neke reforme koja bi se mogla sprovesti zakonodavnim putem; to je jedan dugotrajni proces, za koji je potreban niz ne godina već pokolenja, Sadašnji se svijet, bez dvojbe, ne može do temelja izmjeniti; ali, ako bi se uspjelo — u toku onih perijoda relativnoga mira koje će sudba možda još dati Evropi — da se odgoje naraštaji u drugom duševnom stilu, gdje će osjećaj pravednosti zauzimati medju »interesima« isto ftako vidno mjesto kao i težnja za materijalnim dobrom, onda bi buduća pokolenja mogla naći riješenja onih životnih pitanja koja nam se sada čine nerazrješivim,

_ Kao daleka nada za ovakvu promjenu može da posluži činjenica, da sam goli lični egojizam smatra za potrebno da se sakrije iza kolektivnog egojizma, Najgrublja demagogija viče uvijek o dobru, pa ako i ne o dobru sviju, a ono bar o dobru onih mnogih na koje se obraća, I sam grijeh dakle dokazuje, da

,

vrlina postoji, jer smatra potrebnim da joj, u formi licemjerja,

267