Nova Evropa

kakvim je uspjehom urodio njegov rad? — Dok je bio u gimnaziji u Sarajevu, opredijelio se, recimo, najprije za Hrvate, jer je dospio bio odmah u hrvatsko društvo, gdje su mu govorili o njegovoj hrvatskoj krvi; kasnije se, možda, odlučio za srpstvo, jer se kretao slučajno u srpskom društvu; pod konac gimnazijskih studija, kad je postao ponešto samostalniji, kolebao se izmedju srpstva i hrvatstva, pa je onda često napustio i jedno i drugo, Došao je na zagrebačko sveučilište: zapao je, recimo, opet odmah u hrvatsko društvo, i opet mu govore o njegovoj hrvatskoj nacijonalnosti, članom je kluba, učestvuje u manifestacijama, demonstracijama, a eventualno drži i sam žučne govore, I onda, o raspustu, kako rekosmo, dolazi kući, i traži od svojih muslimana da se izjave Hrvatima, Njihov je logični odgovor: »Kako da budemo Hrvati, kad eno onaj drugi, tvoj brat, koji je učio u Beogradu, traži da postanemo Srbil«,.,. Njih se dvoje raspaljuju, prepiru i nadmudruju, dok oci i braća · klimaju žalosno glavama pitajući se: »Zar smo zato slali svoju djecu na škole, da se nauče krstiti? Pa su još toliko drzoviti, da to sad i od nas tražel«,,. I prestaju da šalju djecu na škole, jer će se svi iskrstiti, Studenat koji je učio u Zagrebu, i onaj koji je učio u Beogradu, svršili su nauke, vratili se kući, i zauzimaju položaje, Jedan i dalje traži svud hrvatstvo, drugi opet srpstvo, te se vodi borba izmedju njih i zajednice, traže se pristaše, i stalno se tuži na nerazumijevanje, Dogodi se, da se poneki od muslimana izjavi i katolikom, neshvatajući razlike izmedju katoličanstva i hrvatstva, Ali, uglavnom, borba se vodi sa uspjehom po zajednicu: podleže pojedinac koji se izjavljivao Hrvatom ili Srbinom, — zajednica se nije opredijelila, nego je štaviše u njoj i onaj pojedinac postao anacijonalan, A ako je koji otišao predaleko, pa u žaru za svoje hrvatstvo ružio i grdio muslimane, da su zaostali i da ne shvataju duh vremena, taj se morao, u strahu za svoje vlastito hrvatstvo, odseliti u Hrvatsku; jer je video da će, ostane li medju muslimanima, izgubiti svaki nacijonalni osjećaj, To su bili, medjutim, samo pojedinci,

Uvaživši sve ovo, moramo doći do zaključka, da ideja o nacijonalnom opredjeljenju muslimana Bosne i Hercegovine nije nikada mogla poniknuti medju samim muslimanima, jer sve što se zbiva u okviru te zajednice tako je da je posve strano ovakovoj ideji, Dakle je ova misao o opredjeljenju donesena izvana, otkuda je imala prodrijeti u muslimanske mase i njima ovladati, Medjutim, nesamo da se to nije dogodilo, nego Je Još i njen nosilac, živeći u muslimanskoj zajednici, postajao anacijonalan,

Da bismo mogli jasnije razabrati, kakav stav zauzima islam s obzirom na narodnost, moramo, u najkraćim crtama,

296