Nova Evropa

Masarikovoj za posredovanje govori i Bilmski u svojim »Меmoarima« [štampani u Varšavi 1924, I svezak), Bilinski priča. i o drugoj poseti Pašićevoj u Beču, septembra/oktobra 1913, povodom arnautskih nemira na novoj srbijanskoj granici, kada je grof Berhtold doduše primio G, Pašića, i održao s njime konferenciju, ali mu je »zaboravio« reći ono što је najpotreb= nije ako se htelo da ne dodje opet do nesuglasica izmedju Austro-Ugarske i Srbije {vidi o tome sada opširnije u članku Lj. Jovanovića »Berhtold-Bilinski-Jovanović-Pašić«, »Novi Živof« od 11, aprila 1925), -

Ali, iako postoji čitav niz razloga koji dokazuju da je Srbijanska Vlada bila daleko od toga da želi provocirati nov sukob, ona je svakako učinila veliku grešku što nije preduhitrila zahteve Beča pa iz vlastite inicijative naredila istragu po ovoj stvari, Ova se omaška daje samo donekle tumačiti zauzetošću u izbornoj borbi, O učešću majora Tankosića i Ciganovića saznalo se odmah s početka, pa bi bilo u najmanju ruku dobra taktika, ako ništa drugo, da se preduzelo štogod protivu ovaka dva 'javno poznata podozriva čoveka, Ova se pasivnost daje utoliko manje pravdati, što je Gospodin Cimerman, nemački državni podsekretar za Spoljne Poslove, otvoreno opomenuo srpskoga otpravnika poslova u Berlinu, još 1. jula, da Srbija treba da »izvrši svoju dužnost« pa da povede istragu protivu osumnjičenih osoba; a ako ona to ne učmi, da »niko ne bi znao reći šta se sve može desiti« (» Die deutschen Dokumente« IV, br, 1,),, Beogradska je vlada slala doduše neke okružnice svojim poslanstvima u kojima je uveravala, da je »apsurdno i verovati da bi Srbija bilo neposredno bili posredno inspirisala podvige ovake vrste« [»Plava knjiga«, br, 6), te suzbijala slične tvrdnje i osvade austrijske i madžarske štampe; ali sva su ta pisma bila namenjena tek za diplomatsku upofrebu, Ona nije preduzela nijedan ozbiljan korak da pronadje krivce, ili bar da ograniči preteranu propagandu, Uzaman je bečki poslanik, G, Jovan Jovanović, slao opomene, — vlada, je ćutala pune tri nedelje; a kad je napokon, 20, jula, predala u Berlinu notu, s molbom na adresu Nemačke Vlade da se za= uzme na Balplacu, uveravajući da hoće da izadje ususret zahtevima Austrije gdegod može“), bilo je već prekasno, jer se ni Berlin ni Beč nisu na nju više mnogo osvrtali, Ova nota bila je, i po tonu i u stvari, veoma. popustljiva, i završavala je

*) »Deutsche Dokumente« I, br, 86. — Veći deo ove note reprodukovan je okružnicom za poslanstva, uz razne druge pojedinosti, čudno je samo, da u srpskoj »Plavoj Knjizi« (br. 30) ima, uz tekst note, i obećanje, da će se zavesti »oštriji zakon protivu zloupotrebe eksploziva«, kojeda u nemačkoj verziji nema, H, Vendi (u svojoj knjižici »Die Habsburger und die Sddslawenirage« str, 60) citira samo prvu verziju,

429