Nova Evropa

“provenijencije, i može se smatrati potpuno izmišljenim), Te su bombe dakle dobili mladi Bosanci, zajedno s revolverima, od Tankosića; ali inače, sva svedočanstva i svi znaci dokazuju, da je tačna njihova tvrdnja, da je podstrek za ubijstvo došao jedino iz Bosne, Možda bi se moglo reći, da bez majora Tankosića ne bi mogli bili doći do bomb4; ali, na kraju krajeva, ubijstvo Je izvršeno »brauningom«, a brauninga je bilo dovoljno svuda, i nije bilo potrebe da se tek unose iz Srbije,

Sam sarajevski nadbiskup Štadler izjavio je otvoreno, nakon ubijstva, da bi Nadvojvoda teško bio izmakao, sve da ga je Princip i promašio, jer bi imao da prodje još kroz »čitav špali ubojica«, A ipak se bespristrasnom ispitivaču svih okolnosti nameće činjenica, da je ovde slučaj igrao glavnu ulogu: da Nadvojvodin automobil nije terao šofer koji nije poznavao уаroš, ovaj bi prošao bio pored mesta gde je Princip stajao sa velikom brzinom, i on verovatno ne bi nikako ni pokušao da puca, Ovako je šofer, videći gde redarstveni automobil pred njim ulazi u jednu uzanu sporednu ulicu, zaustavio svoja kola, i išao polako, a onda je, po naredjenju Generala Poćoreka, pošao lagano unazad, otprilike na dva-tri metra pred Principov revolver, Tako je ovaj ubio svoju žrtvu, u stvari, na mestu gde automobil, prema programu, nije uopšte nikako ni imao da prodje, Da toga nije bilo, može se reći, da bi Nadvojvoda ili izmakao, ili bio ubijen od ruke kojeg drugog zaverenika koji svoje oružje nije dobio iz Srbije, Pouzdano je, da se je i mnogo drugih omladinaca bilo zaverilo da će ga ubiti, i da su slične grupe postojale i u Hrvatskoj i Dalmaciji, Posle Rata, naprimer, čuo sam o jednom mestu u Dalmaciji, kroz koje je Nadvojvoda trebao da prodje na putu za Bosnu, da su više mladih ljudi, bez ikakve veze s organizacijom u Bosni, naumili bili da ga ne propuste živa; i to nije bio samo jedan slučaj, Uostalom, zavera bosanskih emigranata protivu Franje Ferdinanda, kao glavne smetnje oslobodjenju i ujedinjenju Bosne sa Srbijom, datira još iz godine aneksije {1908/9), pa je bilo i pokušaja atentata, odnosno veoma ozbiljnih priprema za alten-– tat još godine 1909,

Ostaje još da se ispita veoma važno pitanje, da li je Srbi<janska Vlada išta znala od svega što se sprema, i da li je mogla sprečiti zločin da je na vreme dala aber. S obzirom na zaoštreni sukob što ga je imala sa Crnom Rukom, više jc nego verovatno da s te strane nije mogla ništa saznati, a još manje da je mogla sama imati udela u zaveri, Ali ima razloga da se veruje, da je Čabrinović brbljao još u Beogradu, kako to tvrdi Jevtić u svojoj knjižici, te je ponešto moglo dopreti đo ušiju policije, Čabrinović je bio sin jednog austrijskog policijskog agenta, i kad da je beogradska policija htela prognati zbog neurednog pasoša, kažu da je austrougarski konzulat pro-

436