Nova Evropa

»passata la festa gabbato lo santo«, i da nije napustio Bisolatijevu politiku posle bitke na Pijavi? I šta bi onda bilo, da je sporazum pokušan barem koncem 1918, ili početkom 1919; odmah posle Vitorija Veneta, kada je predsednik Vilzon želeo da udružen sa talijanskim diplomatima odoli Klemansou i Lojdu Džordju, — pre nego što je porušio mostove objavivši svoju Tamoznu poslanicu?... To je cela serija pitanja, na koja nema. pozitivnog odgovora. Ali, jedno, uvereni smo, niko neće moći poreći: da naši »realisti«, kada su opet izašli iz privremenog zatišja, u koji su oterani nakon sloma na; Kaporetu, te kada su ponovno prihvatili prvu reč u vanjskoj politici, da nisu pobrali, na Копdresu Mira, sve same poraze; i to baš sve one poraze, neizostavivši niti jednog, koje su bisolatijevci predvidjali Utučeni ovim diplomatskim Kaporetom, kao pre toga već jedamput onim vojničkim, morali su dopustiti da se Sforca povrati »demokratskim ideologijama« Rapalskog Ugovora, Pokraj svih grešaka prošlosti, i uza sve strašne neprilike unutarnje politike, ipak se pričinjalo da зе talijanska spoljna politika približava novoj nekoj eri mira i aktivnosti, Ali je to kratko trajalo, Prvo se povratiše »realisti« (della Toretta), i njihovi neizbežni porazi, da uskoro ustupe mesto još »boljemu od sebe«, koji sad — eno da бде se bori protivu toliko kompromitovanih »demokratskih ideologija«, s kakim uspehom ?... Ali da se vratimo Svetskome Ratu,

3. San-Gjulijanov intervencijonizam,

Drugi način, kako da se intervenira u ratu, bio bi onaj Ministra Inostranih Пеја San-Gjulijana,

San Gjulijano (San Giuliano) bio je uvereni triplicist, i sve ono što je bilo moguće da se učini oko konsolidovanja saveza sa Centralnim Silama on je učinio još izmedju 1909 i 1914, Pod njegovim su auspicijama, i uz vladinu potporu, (1910) dali talijanski nacijonalisti i prvu svoju regularnu organizaciju kao stranka, Do poslednjeg časa svojega života om je nastavio da se vrti izmedju dva suprotna kola; lizički i moralno slabić, on je voleo da izbegava jasne situacije, dogod neposrednom nuždom ne bi bio prisiljen na altcciju, Ali i u časovima Када је mislio da se baci na stranu Trojnog Sporazuma, gledao je om uvek sa savršenom bistrinom: ono što bi imao da bude talijanski imperijalistički program, koji je sad trebalo realizovati ne više s pomoću Trojnog Saveza već u dogovoru sa ·Trojnim Sporazumom, | \

Povlačeći tako, izmedju 15, septembra i 6, oktobra 1914, prve linije saveza izmedju Italije ı Trojnog Sporazuma, 1 propitkivajući o tome najvažnije poslanike, San-Gjulijano je video da je za Sile Sporazuma glavni neprijatelj Nemačka, dok je za

557