Nova Evropa

Та Svetskog Rata, i pre nego što je započet, austro= udarska štampa poplavila je bila svet tvrdnjama, da je Srbija spremila Sarajevski Atentat, i tim da je primorala Dvojnu Monarhiju da joj oglasi rat, Ali je zaboravila bila ista štampa da,. ako je taj atentat tako velik uzrok, da bi se prvo moralo izvideti, da li ga je Srbija pripremila, Nego, baš zbog toga što Sarajevski Atentat nije bio pravim uzrokom pokretanja Rata, ovaj je pokrenut pre nego što se konstatovala istina o Atentatu,

Svako zna da je diplomatija Dvojne Monarhije pre Svetskog Rafa, osobito od vremena Balkanskog Rata, više puta tražila povod da napadne Srbiju, Pravila je lažne zapisnike Narodne Odbrane, iznosila izmišljotinu o konzulu Prohaski, tražila povod za rat u osvajanju Skadra od strane srpske i crnogorske vojske, Nenašav zgodnog povoda za pokretanje rata, predlagala je, kao što beleži u svom zanimljivom članku u »Srp, Književnom Glasniku« {za juli) bivši poslanik srpski u Beču, G. J. M. Jovanović, Italiji da zajednički pokrent protiv Srbije »defanzivni, preventivni rat«, koji je izostao samo zbog toga što ova poslednja nato nije pristala, Nisu imali ni toliko stida da jedan napadački rat ne nazovu obranbenim! Hteli su napasti Srbiju ali svetu kazati da je upravo ona njih napala! 1 Svetski Rat bio je napadački rat, ali diplomate Centralnog Saveza nisu ni to hteli da priznadu, da ne bi u slučaju neuspeha nosili odgovornosti, Ali ljudi koji su imali više istimoljublja, odmah u početku Rata priznali su da rat nije defan= zivan, Jedan od najznamenitijih nemačkih publicista, M, Harden, u svojoj reviji »Zukunžt«, već u novembru 1914, pisao je: »Nama rat nije nametnut, Mi smo ga želeli i morali smo da želeti, Nemačka ga vodi duboko uverena da s pravom traži prostranije izlaze za svoju industriju,« Rekao je istinu, ali je za tu smelost kasnije izvršen na njega atentat.

Bivši Kronprinc, u svojoj knjizi (koja nije još izašla iz štampe, i glavnu sadržinu joj znamo samo iz nekih izvadaka u novinama), ne svaljuje toliko odgovornost za rat na Srbiju, пебо у бе teži da je skine sa Nemačke, On u tu svrhu citira šta je bivši car Vilhelm II zabeležio kad je pročitao srpski odgovor na austrougarski ultimatum: »Jedan briljantan uspeh za kratko vreme od 48 sahata. To je više nego što se moglo očekivati, i jedan veliki moralni uspeh (valja razumeti, za austrijsku diplomatiju). Sa tim je otklonjen svaki rat, Gizl (tadašnji austrijski poslanik u Beogradu) mogao je mirno ostati u Beogradu, i ja ne bih nikad naredio mobilizaciju.« Svom državnom sekretaru za spoljne poslove napisao je istom prilikom: »Danas sam primio i pročitao srpski odgovor, i stekao sam uverenje da su u velikom i u celosti ispunjene želje Dumavske Monarhije, Male rezerve koje čini Srbija mogu se, po mom mišljenju, prečistiti u pregovorima,« To bi bilo dosta

114