Nova Evropa

обђјеК упа осепа, 12 Које зе пе može izvesti drugi zaključak do da Srbija, i pored Sarajevskog Atentata, nije uzročnik Каја, nego da je to Austrougarska koja je bez razloga opozvala svoga poslanika iz Đeograda, i bez pokušaja pregovora mobilizovala, Ne znamo da li je Kronprinc citirao u svojoj knjizi do kraja belešku Kajzerovu, Ali kraj njen, koji ćemo navesti iz članka Dra Sitona-Vatsona u ovom listu (vidi svesku od 21, maja 1925), pokazuje sasvim drukčije raspoloženje; raspoloženje jednog zavrnutog srednjevekovnog ritera kojemu je najviši interes — prestiž vojske, i jedne diplomatije koja je činila take neverovaine skokove kao bivša austrougarska diplomatija, Svršetak taj glasi: »Kako su pak Srbi orijentalci, i zato lažljivci«, i budući da je »austrijska vojska već triput uzalud mobilizovana«, pa je potirebno »neko spoljašnje zadovoljenje časti«, potrebna je neka zaloga, »privremena okupacija jednog dela Srbije, baš onako kako smo mi maše trupe držali u Francuskoj 1871«! Dakle, ipak rat ali sa malo drukčijom motivacijom: da se Austrija i po treći put mobilizacijom ne osramoti, ma bila i ta poslednja, kao i prve dve, nemotivisana, Silnici moraju imati pravo, i kad nemotivisano i bez razloga opozivaju poslanike, naredjuju mobilizaciju i navešćuju ratove, i njihovo O ne sme se dopustiti ma i do Svetskog Rata о8ј0!,,,

Još većma nego kraj pribeleške Vilhelmove potiru njen početak dela nemačke diplomatije, Ona je radila kao da je Austrija imala pravo, Dr, Siton-Vatson navodi, u svom spomenutom članku, neka mesta iz izveštaja tadašnjeg austrougarskog poslanika u Berlinu Segjenji-Mariča {25, jula 1914): »Berlin gleda u svakom odgadjanju operacija veliku рошђао posredovanja od slrane drugih sila, i hitno nas opominje da odmah otpočnemo akciju, te da svet stavimo pred gotov čin«, I niko nije bio protivniji predlozima o kakvoj medjunarodnoj konferenciji nego Berlin, Pa kad je bio solidaran s Bečom u akciji, neka bude solidaran i u odgovornosti za rat!

Istina je, u pogledu pokretanja Rata, da ga Srbija, iznurena u dva rata, bari u to doba nije mogla želeti, nego je i sama strahovala da će biti napadnuta, Da je htela rat, ne bi Srpska Vlada, za dela koja nisu bila njena, dala bila satisfakciju koja je i samog Vilhelma II, bar u prvi mah, i za trenutak, zadovoljila, Uostalom, prava namera Austrougarske nije se od nekih ni u ono vreme krila, Bečki poslanik u Londonu Mensdorft (po svedodžbi nemačkog poslanika Lihnovskog), i celo njegovo osoblje, javno su govorili, da je jedina namera Beča »podjarmljenje Srbije«, Germani u Nemačkoj imali su s Ratom još mnogo opsežnije planove, koje nam zakopčane diplomate njihove nisu kazivale; ali za Rata, u vremenu kad se mislilo da je pobeda sigurna, izbrbljali su nam razni nemački žurnaliste i

115