Nova Evropa

naroda poljskog, i Slovenstva uopće, Prvim je naime kriterijem njihovim, i glavnom mjerom: ojačanje političke poljske snage.

Poljska je i prije svoga oslobodjenja imala značenje u Evropi baš zato što je »polskošć siegala poza Polske«, t, j, što je vršila utjecaj i iza svoga elnogralskog teritorija, Slovenski narodi imadu za Poljake posebno značenje: Poljaci su neposredno susjedima Lužičkih Srba, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca i Rusa, dakle većine slovenskih maroda, Stoga je ideja slovenstva bila oduvek za njih nerazdjeljivo vezana sa poljskim pitanjem, koje je nerijetko bilo osovina, a često ujedno i ugaoni kamen, slovenskog problema, To je bila Poljska maDpose prije svoda oslobodjenja, Poljaci su se nalazili pod Austro-Ugarskom, Rusijom, i Njemačkom, — bili su neposredno zainteresovani u sastavu političkih odnosa izmedju država.cijele Evrope, Poljske se је ticala svaka moguća politička konstelacija; uvijek su Poljaci mogli reći: »Nostra res agitur«,

Napose su se slovenska pitanja vezivala stalno sa pitanjem poljskim, Svaki od ostalih slovenskih naroda imao je svoj interes samo u nekim slovenskim pitanjima, — Poljaci u svima. Jer poljski narodni interesi zahvaftaju tako široko područje, da im krug obuhvata cjelokupno Slovenstvo; zapadno, istočno, i južno, Sam geografski položaj Poljske kaže u tom pogledu već mnogo, Nastojanja i temdencije slovenske ideje smjestile su Poljsku u svoj centrum; Poljaci vezuju ili dijele slovenske narode, I od zapadnih i od južnih Slovena ma istok i sjever vodi put u Rusiju — preko Poljske; ako hoće Rusija k njima, opet mora — preko Poljske, Oduševljeni slovenožili u Poljskoj isticali su oduvijek s ponosom, da jezgru Slovenstva čine zapravo — Poljaci!

Ti poljski slovenofili ističu ujedno, kako su oni Jedini održali Slovenstvo u svim društvenim slojevima, da oni Jedini posjeduju narodnu povijest bez prekida, i da su se samo njihov jeziki i njihova literatura razvijali bez prekida, sve tamo od XV vijeka; da je u njih najmanje primjese tudje krvi, te da oni nijesu nikada kao trabanti išli u stopu za kakovom tudjom kulturom, mi njemačkom ni vizantijskom, iako su oni jedini preradili i svarili u sebi razvitak i tok čitave evropske kulture počevši od XI vijeka, Oni su, kažu, dali Slovemstvu što ima najveće: пајveće učenjake {Brudzevskoga, Kopernika, Strusija, Stasića, Tremntovskog, Cijeskovskog), najveće umjetnike i muzičare (Hopina, Matejka, Grotgera, itd.,), pa i najveće pjesnike {Mickijevića, Krasinskog, Slovackog). U tim poljskim slovenofilskim krugovima ističe se, da se je u Poljaka upravo i rodila ideja slovenska, I doista, u čitavoj poljskoj književnosti, u prozi i u poeziji, čak i u poljskim latmskim djelima, nalaze se brojna svjedočanstva, da je Poljska namjeravala svjesno da proširi svoju političku vlast svud po slovenskom flu, smatrajući slo-

243