Nova Evropa

od 7, avgusta 1925) i Dr, Ritig (a »Jutarnjem Listu« od 9. avgusta 1925), i kad je za ovo pitanje odredjeni odbor od samoga grada Zagreba doneo odluku u korist mišljenja Meštrovićeva, Izgleda, medjutim, da kod nas ni majprostije stvari ne mogu biti rešene glatko i onako kako je prirodno i logično, Tako se i iz ovog pitanja izrodila jedna komedija koja ne služi na čast gradu Zagrebu, koji proslavlja hiljadugodišnjicu hrvatske kulture, Zasad ćemo, radi obaveštenja naših čitalaca, doneti u izvodu izjavu G, Meštrovića (prema »Obzoru« od 4, avgusta); a ako stvar ne sidje sa dnevnoga reda, vratićemo se na nju opširnije,

Govoreći prvo o zagrebačkim firgovima, i mogućnosti da se na njima postavljaju spomenici, te o tome kako je uopšte došlo do gradnje Štrosmajerova Spomenika, G, Meštrović nastavlja:

» „Ja dakle predlažem mjesto južno od Jugoslovenske Akademije, uz pretpostavku da će se na mjestu današnje zdrade Kemijskog Laboratorija, koja ni u kojem slučaju neće moći ostati, podićć pandan današnjoj | tako da će obe praviti jednu cjelinu u koju Štrosmajer savršeno spada

»Današnja zgrada [Akademija] je pretrpana, i predmeti u njoj nagomilani koji i spadaju i ne spadaju zajedmo, Ža buduće, postojeća zgrada bi ostala znanosti, a nova bi bila posvećema umjetnosti, Zasnovati bi se imala tako, da u ofvorene arkade dodju arheološki predmeti, u prizemlje skuipture, u prvi kat grafička zbirka, sitna plastika, biblijoteka, i t, d, a u drugi kat slikarstvo, Ovo nisam predložio zato da bi se stvorio okvir Spomeniku, nego zato što sam uvjeren o poflrebi jedne moderne Jugoslovenske Galerije u Zagrebu, koja će se za kraće iH duže vrijeme podići, a ovo mjesto joj je najprikladnije, i najlogičnije da se nastavi ondje gdje je Širosmajer prestao. Fakat da je danas ulaz Akademije na drugoj strani, nema nikako većeg značenja, jer se sporedni ulaz može već danas napraviti ma južnoj strani, a prilikom izvodjenja cijele osnove može se prenijeti i glavni ulaz na drugu stranu, koji ovakav kakav je, sa svojim stubištem, ionako nije na visini i u skladu sa cijelom zgradom,

»Neka od gospode u komisiji su skeptična u pogledu mogućnosti ostvarenja ove ideje, pa su to navodili kao razlo8 da se odustane od toga mjesta, Ја ne vidim, zašto bi sada prilike bile đore neđo drukada, i zašto da danas za taku osnovu ima najmanje izgleda? Kad je Štrosmajer u jednoj maloj zasužnjenoj provinciji mogao !da zasnuje i nazida Akademiju »znanosti i umjetnosti« — molim, i umjetnosti! — gdje još nije bilo gotovo nijednog umjetnika Jugoslovenina, zašto mi danas — slobodna država od 12 milijona sa stotinama umjelnika i odličnim umjetničkim podmlatkom koji živi i radi — Ida ne možemo da nastavimo i podignemo pandan onomu što je on »Jugoslovenin« onda počeo i uradio, i gdje je još i danas najviše оргамдато 1 [ош 6002 ,,, Zar smo mi gori nego naši stari? Zar nas je manje nego je njih bilo? Zar me oru njive i ne rade kao i onda? ,,.

»Ali ja sam otišao od pitanja koje treba odmah riješiti, i koje zavisi o zaključku komisije i gradskog zastupstva, Htio sam samo da kažem, Ma sam te prigovore čuo u zastupstvu, čuo u komisiji. Ja sam onda stavio upit na gospodu; da li pomenuto mjesto južno od Akademije nije prikladnije. od svih drugih čak i onda kad od kake daljnje izgradmje ne bi ništa bilo, Dobio sam odgovor od mnoge gospode, koja su stvar stručno posmatrala, da jeste; a to je i moje mišljenje, Evo naših razlođa zato, Idejno, ako se hoće da je Štrosmajerov Spomenik uz Akademiju, onda je on na južnoj

341