Nova Evropa

strani više uz Akademiju nego na sjevemoj: prvo zato što se može postaviti bliže zgradi, da sa njome u čitavu polukrušču posmatranja čini cjelinu; drugo, što da ne dijeli put i promet od same zdrade; i treće, što je skrov tije i dostojnije mjesto, Estetski i arhitektonski razlozi su još jači. Postavljanjem Spomenika na južnoj strani dopušteno nam je da ба udaljimo ili približimo zdradi toliko i tako kako će najbolje biti u harmoniji sa fasadomi, koja za Spomenik čini najbolje zaledje, a on njen ukras; drugo, stvara se. takva situacija, da-se Spomenik može posmatrali sa polrebne daljine na tri četvrtine kružnice oko njega, Što se tiče samog prostora izmedju Akademije i suprotne zgrade on je danas savršemo besmislen i bezukusan, To. nit je trš niti je park: četiri visoka stabla bez sjene Као na kakom groblju, dvije malene aleje desno i lijevo od Akademije sa »cverS«-stablima, i neko drmlje iza same Akademije {da pokrije valjda javni zahod komu se našlo mjesto iza Akademije). Sa minimalnim sredstvima, koja nisu ni pomena vrijedna, i tim provizornim rješenjem spasava se ovaj prostor i stvara se mnogo bolja situacija nego što je danas,

»Sa prostorom sjeverno od Akademije stoji sasvim obrnuto, u svakom pogšledu, Idejno: odijeljen od Akademije kolnim putem i framvajskom prugom, Štrosmajer, okrenuvši lice tobože Akademiji, u stvari bi ga okrenuo cesti i tramvaju, a ledja aleji, odnosno publici, Sa arhitektonske i estetske strane ispala bi stvar jedma besmislica: Spomenik, koji se može posmatrati samo sa mizernih stepenica Akademije (čak ni sa sredine ceste, kad ne bi išao tramvaj, ne bi bilo dosta odstojanja} оп 5 okolinom ne bi imao nikake arhitektonske veze, nikaka zaledja, da se vidi ma od kuda cjelina i silhueta, Stvarati mu polreban prostor da ба se može posmatrati, značilo bi posjeći bar desetak divnih stabala te unakaziti jedini prostor na kome ne treba ništa da se mijenja, a ipak se ne bi nikad stvorilo. ni približno mođuć ambijenat za spomenik. Nastranu da se ovdje radi o Štrosmajerovu spomeniku, ali svaki pravi spomenik je arhitektura ili nakit arhitektonskoj cjelini, a ne parku, — u park može doći Кака vila, kakav satir i slično, u mramoru sa stablima i zelenilom, n ne jedna strogo držama ligura u bronzi, čije lice znači čitavu epohu u jednom narodu.

»U .razilaženju u ukusu posegšli su ljudi vještiji dnevnoj polemici za »mišljenjem javnosti«, na jednoj strani, dok па drugoj plaše općinu od troškova, U stvari, općinu ne bi stajalo postavljanje Spomenika južno od Akademije niti petinu od onoda što. bi došlo postavljanje pred Univerzom ili sjeverno od Akademije, da i ne gdovorimo O šteti za stabla koja bi isjekli, a koja bar i javnost može razumjeti da su lijepa, Neko {za kompromis) diplomatski predlaže, da se provizorno postavi Spomenik sjeverno, a kasnije da ga se prenese, ako je bolje, južno. I to valjda iz štednje za općinu; a ne zna da bi to provizorno postavljanje stajalo gotovo koliko i cijeli Spomenik, uključivo s honorarom umjetniku,

»Eto tako stvar stoji; a meni dozvolite da završim sa iskrene dvije riječi, Ja držim da će se najbolje voditi računa o javnosti, ako se na relativno najbolje mjesto postavi Spomenik, Ja nemam moći da to mimo volju drugih uradim; ali kad bih je imao, uradio bih to mirne savjesti, se pitam, u svoj skromnosti, koliko lica iz javnosti odlično rade svoj vlastiti posao a da bi im preticalo toliko snage za ono Bto nije njihov posao i u što se ne razumiju? ,,.« Меко

P, S, Na najnoviji zaključak Gradskog Zastupstva, da se ima proširiti već ranije odredjeni Odbor sa dva (potpuno nekompetentna) člana {vidi i »Obzor« od 4. oktobra: »Odbor protiv Štrosmajerova Spomenika«), koji bi doneo neki nov zaključak, izjavio nam je G. Meštrović, da on ostaje pri svome mišljenju i nema razloga da ga menja 14 и сети; - ;

342