Nova Evropa

rješena; svako dijete imaće svoga hramitelja, a društvo se ne mora bojati da će imati da snosi teret za veliku množinu vanbračne djece,

Tu, medjutim, nastaje prigovor, da se otac djeteta ne da sa sigurnošću ustanoviti, Taj je prigovor prilično najivan, jer znamo vrlo dobro da se otac s velikom vjerojatnošću uvijek može pronaći, ako se samo malo bolje potraži, Naši zakoni dozvoljavaju potragu za ocem, i nema odviše slučajeva da se otac nije nikako mogao ustanoviti, Ako pak ista žema u isto doba opći sa više njih, onda još uvijek ostaje mogućnost, da se bilo jedan od njih bilo svi zajedno pozovu na očinsku odgovornost, U tome leže i Slavne teškoće specijalno jugoslovenskih zakonodavstava: neka priznaju potragu za djecom, dok je druga pobjaju, mače, istraživanje očinstva dozvoljeno је gotovo u svim državama Evrope, Francuska je sve do godine 1912 zabranjivala traženje očinstva; ali je sada ta ustanova zakona promjenjena, pa je potraživanje oca dozvoljeno: 1) u slučaju otmice, 2) u slučaju doloznog zavodjenja, 3) konkubinata, 4) ako otac izdržava dijete, i 5) ako ima pismenih dokaza o priznanju očinstva (nema dakle potraživanja, ako je majka nemoralno živjela i općila s nekolicimom), Njemačka dozvoljava istraživanje očinstva, a zabranjuje da samo za slučaj da je žena imala odnosa s više muškaraca, Hrvatska poznaje takodjer istraživanje očinstva, i to bez obzira na »exceplio plurium concubenfium«; samo se jedno odredjuje: da žena može izabrati medju komkubentima пајђобанјеб, da se stara za eventualno tudje dijete, Zakon uostalom odredjuje u tom pogledu sljedeće: »Onaj proti komu je dokazano, načimom propisanim u sudovniku, da je s materom djeteta puteno općio za ono vrijeme od kojega do porodjaja njezina nije prošlo ni manje od 6 ni više od 10 mjeseci, ili tko ovo i samo izvan suda prizna, drži se da je otac djetetu«, Srbija je, pored Rumunije, jedina zemlja u Evropi gdje istraživanje paterniteta nije još dozvoljeno, i to, nakon što je 1 u njoj preko 20 godina bio na snazi austrijski zakon o dozvoli istraživanja (1868 ukinut).

Jedan od najnaprednijih zakona o vanbračnoj djeci ima Norveška, Taj se zakon {stupio na snagu 10, IV, 1915) odlikuje izvanrednom liberalnošću prema vanbračnim odnosima, Po njegovim odredbama ima majka najkasnije na tri mjeseca prije porodjaja prijaviti ime oca djeteta, a ovaj je mora tužiti radi neispravne prijave ako se ne smafira ocem, To je vrlo dobra ustanova, zato što baca teret dokaza ma oca, a ne na majku (kao što je to kod mas), čime se njen položaj znatno olakšava, Dijete dobija na taj način od poroda hranitelja, koji doduše može prigovoriti da je majka općila i s drugima, ali ga to ipak

159