Nova Evropa

trovanja putem tudje kulture, kao i protiv austrijskog režima koji je spriječavao svaki jači nacijonalni napredak, i samo iskorišćivao Slovene smatrajući ih i tretirajući ih kao inferijorni živalj —, Dalmacija napokon riješilasvoj nacijonalni problem, riješila ga u skladu slavnih tradicija svojih preporoditelja, i da Je sad čekaju drugi veliki problemi: ekonomski, Jer, za vrijeme tudjinskos režima Dalmacija je baš najviše i stradala u ekonomskom životu. Dok je za Dinarom stajao Turčin, pogranični su krajevi još živjeli od krijomčarenja; ali poslije okupacije (1879) stvorila se od Bosne-Hercegovine posebna država odijeljena od Dalmacije strogom carinskom kontrolom i, što je puno dore, jednim ekonomskim sistemom koji je imao da, umjetnim načinom, velike ekonomske puteve na More ne svede u Dalmaciju, neđo zaobilaznim putem na Rijeku, već onda u stvari tudjinski grad, budući da su ga Madžari monopolizovali i nabijali mu svoju kacigu,

Dalmacija, razgranata obala uz tako bogat »hinterland« kao što je bila Bosna-Hercegovina, ostala je isključena i sušila se kao slijepo crijevo, prepuštena da živi o svojoj nevolji — o emigraciji! Ona je doživjela {doista radosna srca) katastrofu Austrije prije nego li normalan željeznički spoj sa svijetom. Imala je dvije malene krnje željeznice {Split-Knin i SplitSinj), i vezu od Dubrovnika do Bosanskog Broda, ali uskotračnog sistema. Austrija radi Trsta, Ugarska radi Rijeke, lako su se slagale u tome da se pošto-poto isključi prirodna utakmica dalmatinskih luk4, Što su iz Dalmacije dolazili jači zahtjevi za gradnjom željeznic4, to su iz Beča, dotično iz Pešte, rasle subvencije za sve to jači razvitak parobrodarskih društava! Kazivao mi je jednom jedan poznati splitski veletrgovac, tada predsjednik Trgovačko-Obrtničke Komore i član nekadašnjeg Željezničkog Vijeća u Beču, da mu je jednom prilikom bivši austrijski Ministar Željeznica, a kasnije predsjednik Austrijskos Lojda, pok. Derschatta, pričao, kako će Lojd graditi još nekoliko velikih udobnih putničkih ladja tipa »Gdufsch« 1 »Ноћетоће«, tako da če dalmatinske luke imati svakoga dana po dvije brze pruge, jednu za Trst druću za Rijeku, jednu u jutro drugču u večer, Državne će subvencije biti tolike da će se moći i na ovim velikim

parobrodima najboljeg komfora putovati jeftino, — »A čemu tolika milost Božja?« — upitao je skeptlički isti treovac, Našto je Gospodin Ministar samo podrugljivo odgovorio: — »Pa zato

da zaboravite vaša željeznička pitanjal« Drugom prilikom, opet, razgovarao se ovaj trgovac sa jednom velikom ličnošću iz madžarskog finansijskog svijeta, sa E, Гапсгуem, koji je bio predsjednikom Trgovačko-Obrtničke Komore u Budimpešti, i predsjednikom velikog transokeanskog parobrodarskog društva »Adria«, a ujedno i članom Magnatske Kuće.

75