Nova Evropa

činjenica ponajbolje otkriva psihološke činjenice i psiho= lošku pozadinu onoga doba i onog Procesa. Tu čitamo, medju ostalim: »Na pitanje: da li je imao kakvog učešća u pripremamju atemtata, koji je pokušan nad Prestolonaslednikom Aleksandrom ma dan 29, avšusta prošle godine, — optuženi pukovnik Dragutim Dimitrijević odgovara: da nije imao mnikalkva učešća ui pripremanju ovako jednog odvratnog dela, jer zato nije imao ličnih razloga. ,Visoko blagovolenje Prestolonaslednika prema meni, — veli dalje, — „bilo je toliko, da ja mislim da se retko ko može pohvaliti da mi je bio ravan, Dragocene poklone, koje imam od Prestolonaslednika i koje čuvam kao dragu uspomenu, dokaz su tog visokog blagovolenja Prestolonaslednikova. Prestolonaslednik je i kum mojoj maloj wnučici, Pored ovoga, ja ovo što sam Živ, i što sam prošao i prektužio Jednu od пајstrašnijih bolesti, imam da blagodarim samo pomoći baš Prestolonaslednikovoj: on je, kad sam se ja razboleo, sa Бојпоб polja, pored sviju svojih briga, telegrafski, brinući se o meni, naredio da lekari spremni, koji su jedino i bili sposobni da me leče, ostanu pored mene dokle dod opasnost potpuno ne prodje, Sve movčane izdatke Prestolonaslednik je primio na sebe, Prema ovome svemu, ja bih trebalo da budem ne divlja гуег, пебо medju divljim гчетоултша пајродтик!!ја 1 пајКгуо!обпаја, pa da mi ovakva misao додје па раше«, ("Тајпа ргеугапа огбап:хастја« — izveštaj sa pretresa u Vojnom Sudu za oficire, u Solunu: strana 195-6, na XLVIII sednici 30. aprila 1917.) Ima li ikoga, koji i malo poznaje dušu čovjekovu, da i poslije ovoša vjeruje u učešće Dragutina Dimitrijevića Apisa u atentatu na Prijestolonasljednika? Da i ne dovorimo o onima koji su ба i lično poznavali.

17. juma, noću, odvedeni su Apis, Vulović, i Malobabić, na gdubilište, Skačući u raku, Apis kliknu: »Zbogom braćo, ja umirem sa željom: da bude velika Srbija, naročito Jugoslavija« Tri plotuna Srunuše, — Apis pade. Još jedam pucanj, i Dragutm Dimitrijević-Apis ostade mrtav, Njegovo tijelo, izrešetano srpskim kuršumima, već deset godina, leži daleko od domovine, koju je toliko volio, tamo na grčkom zemljištu, Dokle će tamo trunuti? ...

Moje lično mišljenje i uvjerenje je, da je bilo bolje da smo u Ratu izgubili parče domovine nego njega, jer da je Dragutin Dimitrijević danas živ, Jugoslavija bi danas, možda, bila u velikome ono što je, za njegova života, bila malena Srbija.

Dr, Oskar Tartagla.

74