Nova Evropa

KATA I LUIS.

KATA (stara djevojka, obučena роја па župshu pola na gradjanshu, dolazi s vrata na desno i gleda put balkona): 1 пета је!.,.

LUIS (sluga, obučen u Pbućnu livreju): Nema?

KATA (sfupajući naprijed): S ovom malom maopako, Zaladu mi gospar govori: »Gledaj mi je kao oko u бјаул«, 510 ја jadna mogu!

LUIS (do Pamineta, stičući vatru): Ništa, moja Kata,

KATA (polabo): A sve ovo otkad su počeli svako veče neki posjeti, Ne znam vidi li to đospar,

LUIS (uhvativši samo zadnje riječi, odmahuje rubom u znah da gospar ni za šfo ne mari).

KATA (prstom do čela, potiho): Znam ja njega, Čeka dok mu mladić*) prvi o tome natukne, Gospar ko gospar! (Ide na vrata balbona, fe Puca). Gospo Marinela, dodjite, hladno je!

LUIS (smijući se, te idući put vrata, hroz hoja je došao): Sad čekaj! |

KATA (puna ustrpljenja): Rugaj se til Prošla sam zaista sve brige i zanoveti iako se nijesam udala, Da nije дгибе пебо samo pod starost doći u Parigj!

LUIS (vragoljasto): Kic, a Parigj?,., Čini ti se malo, Kata.!

KATA (rezignirano): Ne znam ni kakav jel

LUIS {smijući se): U Parigju, a ona uvijek kao na Osojniku ), Kata, znaš li što su bulevari?

KATA (ushošeno, puna sebe): Pustoga mi Parigjina! Muči, nepriliko! Predamnom više da ne progovoriš grubijeh riječi, (Luis puca od smijeha). Ja drušo nijesam znala, nego ukrasti se na prvu misu u Gospu Veliku *), smolit kraliješ*) i onda doma, za poslom, Pa nije li naš palac u Rijeci mali raj,.... !

LUIS {porugljivo): Jest, moja Kata! — (Odlazeći): Zašto ne spominješ i cipole iz Rijeke!

KATA (najedjena): Hajde s vragom! KATA TI MARINELA,

MARINELA (dolazeći s balbona. Visoba, fanha, nježna blijeda lica s rumenim јађиссата, Боје rasvjetljuju udubene tomno modre oči, a biti crna Povrčasta hosa, što se u dua uvojha spušta do uši. Obučena je prosto, a obolo vrata zlatna holajnica, o hojoj je obješen medaljon): Kata, jesi li me to zvala?

*} Mladi gospodin, "") Golo, kamenito selo povrh Rijeke kod Dubrovnika.

**) Stolna crkva u Dubrovniku. ****) Kraliješ = krunica,

207