Nova Evropa

GOSPAR ANTUN /(/upnuvši ruhom o sto i uzdahnuuši):

Uh!.., Uroe! _ slrašna uro života!

ТОК5А: Sad me razumijete: ili sam morao otići a da Vas ne vidim, ili doći i stisnuti Vam ruku, te Vama barem kazati, da sam je ljubio i da nemam srca da je bacim u dvostruki jad,

GOSPAR ANTUN (hvatajući se rubom za čelo): A опа! Ona! Kad dodje i upita: gdje je, ćaće?!

LUKŠA (huatajući ga za ruhu): Recite što Vam se čini najbolje, Sve ću oprostiti Vašoj velikoj kušnji i boli, (Pružajući mu ruku i hlanjajući mu se.) Gosparu Amtune, kad se vidimo! ,..

GOSPAR ANTUN (već Pao uhopan u svojoj boli): Osame

ljen u ovoj tudjoj zemlji, koju sam uvijek obožavao, okružen stvarima kojima se mogu da zadovolje samo oni koji se zanose senzacijama, ostao sam. meosjetljiv u ovoj gomili svijeta, ostao sam kao u pustoši, razgovarajući se s problemima koje srce zadava duhu, a uvijek misleći, Lukša, samo ma ovo troje: da · se ostaci moga grada dostojno uzdrže fako da im vjetar ne raznese pepeo, pa na nju; a u tebi, Lukša! slijevalo se je ovo sve, U tebi sam bio našao poštenu misao i svježinu osjećaja, (Prenuuvši se.) Ne, ne smije te vidjeti! (Sfisbajući mu čursto ruhu, s šglavom uzmahnutom unazad.) Hajde!

(Сије зе Rhucanje na vratima.) |

GOSPAR ANTUN (shHapajući ruhke prema Lukbši pridušeno): Lukša! Molim tel (odvažno na glas) Naprijed,

Predjašnji, i MARINELA,

MARINELA (ofvarajući polagano vrata): Prostite, ne bih htjela smetati vam, ali, ćaće, prepala sam se...

GOSPAR ANTUN (prebidajući je živahno): Zašto? Dodji naprijed, Lukša je samnom,

MARINELA (klanjajući se Lubši): Nenaučna da ovako dolazite docna, promislila sam da nije šlo,.,

GOSPAR ANTUN (Pao u humoru): El zaboravili smo se, (Prema Luhši.) Dakle, dobra noć, ti razvidi sve, (Prema Marineli.) Zovu da posli, zacijelo će nam iznenada olići,

MARINELA (tiho, prigušeno): Daleko? na dugo? .,.

LUKŠA (prihrivajući zabunu): Još ne znam, Sila je toga, (Pun nježnosti, ali tiho.) Čuvajte se...

MARINELA (žalosno): Ostavljate nas...

LUKŠA (stishajući rubu, što mu ona hao bez snage pružao): Najgore je još ovo malo zime, U pramaljeću će biti bolje,

Samo nešto više snage, (Ofreseno, ali prigušeno.) Zbogom, Marinela! Gosparu Antune,,,

MARINELA (zafrčavši se od jednom živahno do vrata i postavivši se u sredinu, hada Lubša ima da prodje, zahvati obje-

215