Nova Evropa

bili tek puste želje, a me realnost, reči a ne pojmovi, Zato nisu опе ni mogle da preokremu odgovarajuće buržujske forтпајстје, Како to može bar u ideji, da se rekne za ekonomsko uredjemje produkcije; jer one druge formacije nisu Бигžujske ili ekomomske, već ljudske, 1 хајо 5: зрекшашупе, estetske, moralne, i me trpe nikakvo. prevazilaženje, osim alo se ovo dešava u samim «mjihovim 'ugovima, i iz razloga umutarnjih i njima wwvojstvemim; u tim se krugovima omi meprestano prevazilaze, obogaćuju, dele, preobražavaju, ali mne daju nikakoga znaka o tome da bi igda zamemarile svoj primcip direktive, omaj primcip koji se formirao i satkao tokom cele istorije... S obzirom ma ovo večito obmavljanmje i рофепсттатје 17 samoga sebe moglo se, s izvesnim razlogom, dovoriti o nekoj »novoje ili »modermoj« eri, i aristokratski i katolički reakcijonarci mogli su u mjoj da mnazru i ozmače move lkaralterne crte koje mjima bodu oči, pa da je prezru, All socijalisti, koji idu mapred, i koji bi da odmalkmnu meolbičnim korakom mimo mašu sadašnjost, me bi trebalo da je monižavaju kao jedmo preživljeno duhovno doba, već mi zato što njima mije dozvooljemo poslužiti se mičim što bi bilo analogrno omoj алијој katoličko - feudalno - autoritattvno - teolkratsloj prošlosti, sa kojom se reakcijonarci ponose, kao sa idealom i ikrMterijumom swuda za iwdradnju vlastite lažne povesti, Modermo doba mprizmaje wsocijaliste kao svoje elemente i svoje pripadmile, na dsti način kao što onaj Jevrejm mu Bernstajmovioj 'drami raspoznaje wu rasplamsalom amtisemiti sima svoje krvi, zadojema istim njegovim zanosom i psihologijom,

Posle ovoga, držimo da. nije potrebno nabrajati još i druge argumenite da bi se dokazala meprikladnost, pa čak i ђегvrednost pojma »buržoazije«, kojim se zamenjuje pojam »помоб угетепа«, [у то је upozoriti istoričare, da ба se čuvaju Као једћов уго безђоб тошуа ха iskrivljavamja, natezanja, i једпочгапа орлафатја, КаКуа опф Сипе, пагобио и пизјелшта procesima koje omi hoće da tumače i da dlustruju. Rekao bih бофоуо, да bi omi morali da napuste tu reč, ostavljajući je polemikama reakcijonaraca i socijalista, ili da je upotrebljavaju što mamje mogu, id to samo u slučajevima gde је боог o. pogledima i stvarima iz prošlog i sadašnjes života kojima ta reč odgovara. Morali bi se, takodjer, čuvati ove reči i liberalni mpolitičari, svesni da, služeći se mpolemičkim izrazom »buržuj«, u smislu znamsiveme istme mesvesno prihvataju antiliberalnu ideologiju, bilo real:cijonarmu bilo socijalističku, Iz istoga пезћуатапја kojim je preopterećen pomemuti pojam proizilazi d izreka, da je »sloboda« — »lburžujska ideologija«, t j. ekonomska odbrana, i da je »idealizam« — »buržujska filozofija«! ,..

338