Nova Evropa

TI

U dokaz i za potvrdu onoga što je dovde rečeno, meće biti beskorisno baciti jedam pogled na dela o istoriji »buržuija« i »buržujske ere«, koja smo mapred spomenuli,

Šta je, maprimer, pokušao da učimi Sombart? — Podnaslov mjegove knjige glasi: »Doprinmos duhovnoj istoriji modernog ekonomskog čoveka« {(»Wdrtschaftsmemsch«)., Ali, kako »Bomo oecomomicus« me može da ima duhovnu istoriju, već samo ekonomsku, to je i ta duhovna. istorija istorija »modernog čoveka«, no me »mođernog ekonomskog соуеКа«, Кој Као takav ne može та род КаКкоуот ртефроstavkom biti »reprezemitativni mosilac (дег reprasemtative Trager) duha našeg vremema«, kako to Sombart kaže u svom predgovoru, Nije dakle čudno da, sa ovakim molaznim #zbrkamim i protuslovnim pojmom, istorija Sombartova magomilava doduše mmoge činjenice, i mmoga dobra objašnjemja o izvesnim grupama čimjemica, ali ostavlja »mučmu шпргезтји« (kalko to, uostalom, i sam pisac priznaje), promašivši da nadje jasmu limiju, To Sombart mastoji da оргауда »neogramičemo komplikovanom« prirodom svoga problema, Mritičkim оргеzom, koji da sili da izbegava »komotne formule« {»bequeme Formelm«), »mmogostrukošću uzrok4a«, Које je sve #mao da ispita, te svojim dustručavanjem a mpribegme једпој »сашва causarum«, ma mačim Како је to било dstorijski materijalizam ,,, Ono što Sombart, u ovoj svojoj istoriji, naziva izbegavanjem jedme prave limije, ili »gkomotne formule«, fo je u stvari izbegavamje logičmosti, t, j, nedovoljno vladamje materijom od strane misl, Uostalom, takvo potpuno vlađamje mišlju bilo je uistmu nemoguće kada već polaznu tačku заčinjava. pobrkam pojam, Da je on bolje postavio i objasnio omaj pojam, bio bi dopro do smisla istorije modernog duha i do moralnog intelektualnog pokreta, u lome je jedimome trebalo tražiti središte celoga pitamja,

Sam Sombart, raspravljajući o predkapitalističkom ekonomskom životu, vrlo dobro Кафе па jednom mestu: »Svi njegovi pojedini potezi, kao i pokreti kulturnog života uopšte, malaze svoje imtimmo jedinstvo u osnovnoj ideji jednog života koji počiva na istrajnosti i ma radu ljudi povezanih jedmi uz druge u prostoru, Najviši ideal omog vremema, kako se to zapaža ma majsavršeniji način u čudobvornom sistemu Svetoga Tome, to je svaka pojedima duša zatvorena u sebi samoj a koja se iz svoje suštine i jezgre muzdiže prema savršenstvu, Svi se zahtevi i svi oblici života priklanjaju ovome idealu; njemu odgovara strogi razmeštaj ljudi na profesije i na države, koji su svi u mjihovim zajedničkim odmosima prema машта zamišljeni kao iste vrednosti, i sasvim tako da mpru-

339