Nova Evropa

žaju ројефтсиц одгедјепе ођШКе, розтед Којћ оп može да razvije svoje imdividualmo biće do savršenstva... Nije jasno, čemu on, koji je spojio sredovečnu ekomomiju sa sredovečnom filozofijom i efikom, mije na isti načim postupio i u ргошбауатји штодетпоб Фођа, уеб је па поуоте ршћи хапетато опш tačnu dglu putokazicu? Оуа bi ба, пезитпјуо, oslobodila bila straha i pomrčine koji su ga uzmemirili pri posmatramju budućmosti buržujskoga i kapitalističkkos duha, Taj strah i ta рошибта nastaju baš usled toga što om izdvaja onaj duh iz duhovnog kompleksa kome pripada, te u kome nalazi istodobmo i oslonca ı obuzdavamja, i shvata ga kao neku vrstu osiome prirodne snage, kao mekos »ddgamta« (Како ба оп пагуа) Који зе baš nalazi u naponu svoje moći. Dok to traje (kaže on), šta drugo ima da se čini do da se priskoči u pomoć, i to tako da se zaštite telo i život radnik4?,,. Samo, dokle će to da traje? Može da зе текпе да meće dugo; jer mzaci umora već se zapažaju u izvesnim femdemcama ka lagodmnosti i raslcoši, kao. i ka birokrafizaciju pothvata, Šta бе 5е, теdjutim, desiti alto posustame kapitalistička snaga? — »Možda бе Фбатћ, koji će tada da postane slep, biti prisiljen da vuče Која demolrajiske civilizacije? Možda će tada da nastupi i sumrak ibogova? Zlato će bibi ponova vraćemo u vriloge Rajme. Ko to ma?«,.. Sve su to neistorijska ! пееџбКа р:fanja, Čovek за istorijskim i etičkim smislom Кој зе malazi posred Životne borbe ne postavlja ih, nego nastoji da ummoži i umapredi večne elemente zdravlja i snage koji se nalaze u jedmoj jedimoj civilizacijš, i to — Како se kaže — »modernoj«, da je i mi фако хоуето samo radi empirijske duistimiccije od stare i sredovečne civilizacije, Poznato je da se i пајкоп stare civilizacije pričimilo, da civilizacija propada, dok se паргобу опа ртодиб ауаја i širila. Isto tako i posle dmuge, srednjevekovne, činilo se svakome Као da učestvuje u tOtalmoj propasti civilizacije, dok je u stvari to bilo jedno sve intenzivnije mastavljanje ramijega, toliko Jako da se mi još i danas osećamo baštimicima пезато helenskog i rimskog duha već i omog hrišćamskog.

Greithujzemova lkmjiga пе ulazi u sklop sveopšte istorijske konstrukcije, u Nojemu staje mpribvorem Sombart, jer oma proučava samo postanak buržujskog duha u Framcuskoj, i to u prvome dosada objavljenu svesku, samo odnos toga duha prema duhu Crkve, u Sedammajstom i Osamnajstom Stoleću. Rađ je to prepun imteresa, bilo radi samogš materijala Кој obradjuje, a koji lajički svet često zaboravlja (propovedi, verske. potike, lkmjige vemske morale, te kritike i polemike vremenskih običaja), bilo radi vrlo jasnog načina па Кој је delo izloženo, Ali ni Grethujzen, opisujući taj buržujski duh,

340