Nova Evropa

Кој зфуата 5уој ујазн ројат о зфуагшта пазшргој ројтоvima Crkve, koji se drži mlako, mdiferenino, ili nepoverijivo prema dogmama, koji se udaljuje od nadzemaljskos i oslamja samo na zemaljsko, koji nije više zasemjen i pomračem od pomisli na smrt i ma prekogrobni život, koji se me stavlja na muke usled svesti da je grešam, koji ne smatra više rad kao patnju i kaznu već kao dužnost, kao izvor slasti i mpomosa, koji neguje »pozibivizam života« {»eim Lebenspositivismus«), i koji, na kraju krajeva, ima jedmu svoju novu etiku, različmu od hrišćamske i asketske etike, te koji je različan poradi svih tih pojedinosti što ih om \(Grethujzem) tako oštroummo nabraja, — ni on, velim, ne može ipak da dokaže.da njegovo istorijsko izlaganje odgovara izlaganju jedne »klase«, Nesamo da om sšm, više puta, smatra buržuja kao »naš način postojanja, mišljenja, i rada«, kao »domimamimi tip modđernoga doba«, nego ni onde gde pokušava da ocrta taj tip kao: klasni tip, ni tu ne uspeva u svome nastojanju... Isto tako ne uspeva и drugome svome pokušaju, a to je da na neki način odseče formaciju buržujskog duha od «moderne filozofije, zalddržavajući se ma zapažamju, da je način bitisanja, razmišljanja, i rada, kod buržuja njegova Копсерсја sveta, mjegov > Weltamschautumg«, jedan »fakat« a nikako jedma »ređlelksija«, kao ona što je obično čime отобје, АКо је »МеЊапschauumg«, om je samim tim već i filozofija, A. ako se sukobljava, kako se poklapa, kao što se u wtvari poklapa, sa modermom i imamemtističkom filozoliijom, omda je to ta filozofija, A. ako knjige, iz iojih povlačimo svedočanstva, nisu pisane од filozofa, to znači da filozofske stvari nisu sadržane samo u knjigama profesijonalnih filozofa, I ako se, konačno, ne radi samo o filozofiji, već o načimu života, to mnači da se ujstinu radi o filozofiji, o ozbilnoj filozofiji, koja je ujedno i način života, i koja životu daje i od njega uzima u jedmome етаби, koji zmlači jedimstvo, Štaviše, sve ono što om iznosi o filozofiji, domosi jedam mov dokaz za moju omiljenu tezu: da je mužmo shvatali filozofiju ne ma način lkmjiški i školski, već kao posvuda i na sve moguće načine dzraženu misao...

TImalo bi da se iznese još drugih krupmih indicija Која bi pokazala kolika zbrka postoji izmedju mzačenja reči »klasa« i reči »buržoazija«, pa i njema nadlklasmog značemja i mjeme potpume wspiritualnosti, Medju ovima, шта možda majviše smisla upozoriti ma najnoviju teoriju Keja Valasa (Kay ЖаТасе)“) koja raspravlja o »sutommu politike« u mašim damima i

Ž#}) William Kay Wallace, »The trenđ of historye

(New York, Macmillan, 1922); »The rassing of politics«e (London, „Adllem amd Umvin, 1924), :

341