Nova Evropa

tada od muke Njegošev brat Pero Tomov, i Cuca je pokušao da se na pogrebu oprosti sa ujakom yjedmim dovorom, no mu vlast to nije dopustila, Uspeo je samo da započne “Govor sa nekoliko reči: »Stapm mjače, ovdje mi je dranica,.,.« Ali je zato obesio ma ujakovu odru četiri svoja matpisa u stihovima. 1] istom pismu u kome javlja za smrt Pera Tomova, piše pop Vuk i kako je Сиса Фобло, ротеф „drugih važnijih izbegdlica, takodje jedmu pemziju od austrijskog Cara, u iznosu od 500 forimata, a čime je Car hteo da Кпета (аmila »udari po mosu« za tadanju njegovu spoljnu politiku, Nekoliko dana potom mapustio je Сиса sa serdar-Milom Kotor, »Kađ su krenuli« — piše pop Vuk — »Cuca Stevam i serdar Milo odavde s paroplovom, тије ih smio od Crnogoraca miko isprafiti; jerbo Je Kmjaz zamprijetio, koji bi s mjima po Kotoru zborio, ili njih požalio, da će obršiti kao i oni, i svak se miklamjao i mučao, a sve do zgodel«,.,.

Muedjutim, pored te zavere o Којој је reč, izgleda da je Knezu bilo veoma krivo na Stevana maročito zbog onoga novca koji ranije spomenusmo, Jovam Subotić je baš bio sluičajno prisutam и Веси једпот засфатки izmedju kmeza Damila i Cuce, i oni su tada tu pred njim raspravljali o povraćaju Njedoševe zaostavštine, čemu se Cuca opirao, I Subotić pravi ovakvu рагајеји izmedju mjih dvojice: »Stevam se negde u Austriji u jednom vojničkom zavodu učio, i bio je lep, mlad, povisok čovek, Na svaki način bio Je lepši od Damila, a držao se i naučemijim i #zobražemijim od mjega, Medjutim bio je Danilo duhom daleko veći ı jači od Stevana«.*)

Рођебат а 12 Стпе Gore, Сиса је započeo i vrlo oštru Калтпратји ш Сатира profivu Damila, Vodio ju je u početku ponajviše u Amdrićevu »Svetovidu«, i to i u stihu i u prozi Sa Cetinja je, kako već rekosmo, pobegao bio pred kraj 1853, a iste godine javlja se već jedmom pesmom, pisanom u Kotoru 16. decembra 1853, zagrebačkom »Nevemu«; tu se jada:

'U majlepše doba svoje iNesrećam se mogu zvati, Sudbina me nesazrela Zlijem putem evo iprati!,,.,

U to vreme niže om mnoge pesimističke stihove, većinom po ugledu ma Bajrona, a i na Njegoša donekle, Počeo je da ih piše još i pre svog begstva iz Crne Gore; a posle sukoba sa Danilom mogao je bar sa malo razloša da uzvikuje: »Oplakujem crnu sudbu i domjenje bezčovečno«, U stvari, izgleda da Cuci za vreme njegova izgnamstva nije bilo baš tako loše, Sva njegova nesreća sastojala se u tome, što je na crnogorskom prestolu

*)} „Život Dr, Jovama Subotića« Drugi deo, str, 149,

351