Nova Evropa

bio Danilo, a ne on sam, iako je bio, izdleda, uverem da ima mmogo više kvalifikacija zato, Novaca je imao dosta, nešto od onog što je ostalo iza Vladike, nešto i sa druge strane. Dr, Vladan Gjordjević spomimje, u jedmoj svojoj kmnjizi*), kako »medju dokumentima bečkog arhiva iz đćodine 1855 ima čitava fascikula o nekakvom „serdaru Stevanu Peroviću, koji je pobegao iz Crne Gore; jer se doznalo da om piše u nemačkim novinama Zagreba dopise o Crnoj Gori, a protiv kneza Damila, Taj Stevam vaspitava se kao Cesarev pitomac u vojničkoj školi u Klosternajburgu, postaje poručnik u jedmom ulamskom puku, Car mm plaća dugove, plaća mu imniformu, kupuje mu konja, i daje mu mesečni dodatak plati Om je tako dobar „Austrijanac, da pokazuje svojim prefpostavljenim vlastima svako pismo koje dobija iz Crne Gore u origimalu i u prevodu...« Glavne svoje napade protiv Danila vršio je Cuca preko »Svetovida«, ali samo do sredine 1854, kada je »Svetovid« odjednom maglo prestao da donosi Cucine stvari, i počeo da piše u korist kmeza Damila i njegove politike, U svojoj pesmi » Tuga«, u »Svetovidu«, peva om u omom istom tomu o kome smo mapred govorili: »Našto život bez utehe? kad ugodan čuvstvu nije, —«, U drugoj opet pesmi, posvećemoj Ljubi Nemadoviću, veli;

Probudi se iz tajmosti, tvome duhu sumce grije, Odavno te na poljani dje se peva rodu nije,

Zla vremena iprezritemo, Bironovim dledaj okom, Ti naš, Nešo, biće stoji u Haosu mpredubokom ..,

Ali nije on baš uvek toliki pesimist, Sasvim u stilu onog Horacijeva s Bajromova »Carpe diem«, uzvikuje Cuca u jednoj pesmici iz Dubrovnika, u isti mah kada piše i one svoje očajničke stihove:

Кобод) oće neka kuka,

Neka. cvili, neka plače,

Ja ću ljubit „divne kćeri

Svakog „dana sve to jače,.,,

Svoje stihove shvatao je Cuca vrlo ozbiljno, U jednom dopisu iz Zadra (1854), praštajući se sa »otečestvom«, poručuje da mu ono sačuva rukopise, »slabe i nevrele rukopise, umstvene izraze, koe su mi u tebi ostale, da me ibi ih čija ruka iz zavisti u večmu tamu bacila, i zgorela, koi su samo ma slavu i ponos tvoj služile, po mogućstvu mezrele i mlade duše moel« A ti rukopisi što su mu tamo ostali, i o kojima on ovde ovako 50vori, bili su neki od njegovih najboljih stihova, i naročito za

*} »Crna Gora i Austrija«, str, 102,

352