Nova Evropa

Štaba Dobrovoljačkog Korpusa, za rad »па formiranju Prve Dobrovoljačke Divizije u Rusiji«, U to doba stajali su moji drugovi u Solunu pred vojnim sudom, kao veleizdajnici... Presudom u Solunskom Procesu osudjeni su i neki udledni oficiri u Rusiji, koji su bili medju nama: Jedan (pukovnik Srb) umro je, docnije, na čudan način; ostala trojica ostadoše u izgnanstvu, pa se dvojica (Radoje Janković i Vojislav Gojković) posle vratiše u otadžbinu, a treći — poslednji — (Božin Simić) još se nalazi u tudjini, kao i ja, koji nisam sudjen, ali kome se nije milelo vratiti se kući u onakim prilikama, Danas, posle dvadesetipet godin4, priznajem da bih rado još jedared video svoje rodne krševe u Hercegovini i obišao grobove roditelja i braće, koji se poredjaše dok se mi u tudjini krvismo da podignemo »uniženu Srbiju«, i dok smo sve davali i radili za ljubav onodš našeg jugoslovenskog seljaka, Ali ne znam, da li će ova moja živa želja stići svoju metu!...

D. Semiz.

Jugoslovenska omladina u Ртаби, рге дуадезећ бофпа.

Nije na odmet češće pogledati na sebe sama u prošlosti, Svejedno kakva je ta prošlost, dobra ili loša. Jer sravnjujući prošlost sa sadašnjošću, juče sa danas, svakako ćemo znati bolje ocijeniti i to »juče« i to »danas«, i odmjeriti svoje snage i svoju umješnost u stvaranju života u budućnosti. Sravnjujući tako vrijeme od nazad dvadeset godina sa sadašnjim vremenom, i ljude u njima, teško pada čovjeku na dušu —: druge su misli, drugi su ideali, sve je drugo od nazad dvadeset бошпа!... Začudo, vrijeme je bilo teže, t, j. teže su bile okolnosti, poliнеке naravi, pod kojima se živjelo; ali ljudi su bili bolji, i to daleko bolji Čovjeku je utoliko teže, što vidimo na sasvim drugoj liniji čak i ljude koji su nazad dvadeset godina visoko držali zastavu jugoslovenske ideje, i ponosno stupali u zanosnom pokretu za jugoslovensko narodno oslobodjenje 1 ијеdinjenje, Ili smo, možda, onda bili u zabludi, zauzimali jedan pogrešan stav, vodili jednu nerealnu borbu, za jednu iluziju koju smo krstili imenom: »Јибозоуепзуо«, »Jugoslovenska ideja«? ,,. Nazad dvadeset godin4, kod omladine, kod političara, kod književnikA, kod javnih radnika uopšte, brektala je snaga, oduševljenje, vjera u budućnost, Onako mali, iscjepkani, potišteni i pritišteni, mi smo neodstupno vjerovali u ostvarenje svoga sna, u postignuće svoga ideala, i činilo se da snaga, vjera u sebe same, rastu što je veći bivao tudjinski pritisak, što je veća

78