Nova Evropa

elemenat grčkoistočni. Svi ti došljaci na ovom tlu prilagodili su se prilikama mjesta, vremena, zajedničkim potrebama, dobru i zlu, pa stvorili onu čuvenu četu koja po razvoju svojih istorijskih prilika uze devizu: » Tko se ne osveti, taj se ne posvetil« Teškim bravama zaključavaju se palače u Veneciji, sve od straha da ih u vlastitoj kući, posred »Rijalta«, u bračnom krevetu ne zateče osveta Uskoka i njegov nož, Nevjerojatnim elanom upuštaju se u borbu uskoci, gotovo uvijek sa kudikamo nadmoćnijim neprijateljem, | __Veliki sin slovenskog naroda Valvazor, koji je služio u Senju kao časnik pod zapovjedništvom kapetana Petra grofa Zrinskoga, u svojem epohalnom djelu »Die Ehre des Herzogthums Krain« kaže: »Grad je opasan visokim i jakim zidinama kao ı velikim fe čvrstim kulama. Iz grada vode mnoga vrata, od kojih su mnoga sazidana, Pri moru stoji Jaka i visoka kula, nazvana ,Turris Sabae, pred gradom nad brežuljkom je čvrsta tvrdjava Nehaj,.,.« Izgleda da se na ovom opisu nije ništa promijenilo. I danas, kad bi neko pisao o Senju, iste bi riječi morao upotrebiti, Isti dalje kaže: »Svi su Senjani stasom i izgledom jaki ljudi, te nadasve izvrsni i neustrašivi vojnici,., I jednom za svagda neka bude utvrdjeno, da u čitavoj Evropi ne bi mogao naći na moru tako hrabra i borbena svijeta kao što su baš ovi Senjani, A da ta njihova vrlina i slava ne stoji samo u praznim riječima, to su nebrojeno puta i činom dokazali«,..

Prelistavajući danas istoriju Uskoka, pitamo se kome je išlo u račun flaj svijet uništiti, raseliti, sa mora sa kojim su srasli baciti daleko u kopno? Teške pogreške carskog Beča morala je sudbina grozno kazniti! Mi smo eto svjedoci te kazne.

Nakon raseobe uskoka, veliki kapetani krnjili sa prava i sloboštine Senja, a doklaćeni Nijemac stao je bahato udarati sabljom i ostrugom po pločniku Senja, To vrijeme, i osjećaji koje je ono izazivalo, nagnali su najvećeg чтпа оуоб grada, Pavla Ritera Vitezovića, da napiše svoju »Lamentatio Segniae«, U toj elegiji, koja počiva u arhivu naše Akademije, jasnije nego li u kakvoj povjesnoj raspravi, ocrtano je nekadanje blagostanje i slava, a onda nadošla nevolja i bijeda Senjana,

U narodnoj našoj državi možda će grad Senj zasjati u staroj svojoj slavi i veličini, Ovdje su. medjutim, iznesene tek istorijske reminiscence, — budućnošću se nećemo baviti, Imade u gradskom arhivu veliki pečat od čista srebra; na njemu je zaštitnik grada Senja, patron njegov, Sv. Juraj: Vitez jaše konja i kopljem probada krilatoš zmaja, Unaokolo stoji ovaj natpis: »Sancte, armiger alme dei Segniam delfende Georgi«, Bog i patron gradski zaista su branili ı čuvali Senj u prošlosti, — čuvat će Ba i u budućnosti,

Prot. V. Rivuosecchi,

načelnik Senja,

123