Nova Evropa

kula ponekad, iz беја, бадјаје сак : Кибе и našoj granici, a kuće su bile drvene, Desio se slučaj, da je jedna žena, pri miješenju hljeba, ranjena, što je Sadredin-beg čuo iz jedne interpelacije u Skupštini, Ja sam i jednom notom obratio njegovu pažnju na taj pogranični incident. On mi je odgovorio sumnjajući da bi to moglo biti tačno, Onda mu ja predložim, da jedna mješovita komisija podje na lice mjesta, da utvrdi, da li može iz dotične kule zrno doprijeti do dotične kuće, i da na njoj utvrdi kud je prošlo, Tim sam da predobio. Došao је Код тепе, pa smo tu stvar nalijepo raspravili I otada datira njedovo prijateljstvo prema nama.

U jesen 1910, mladoturski režim izazvao je relormama ustanak Arnautluka, koji je carski nizam lako svladao. Aso PFarović i Iso Boljetinac prebješoše tada sa četrdeset drugova u Crnu Goru, Bili su internirani u Nikšiću, S proljeća se očekivalo uvodjenje reforama i u Malesiju. Zato je naredjeno našem Konzulu u Skadru, da predupredi malisorske бјауаге да зе ništa ne uzdaju u Crnu Goru, nego da predadu oružje kad im carske vlasti to zatraže, Izgledalo je da su poslušali. Ali su predali svoje staro oružje. Pa kad je počelo popisivanje stoke i rekruta, malisorska nejač sa stokom stade navirafti u našu granicu. Predao sam legacijama VelesilA notu, da će se Crna Gora u slučaju ustanka držati stroge neutralnosti, moleći ih da preduprede ovo zlo koje prijeti Crnoj Gori,

Turgud-paša kupljaše vojsku u Skadru. Oficiri, koji putovahu lojdovim ladjama, govorahu da idu protivu »Karadaga«. Sadredin-beg podje u Skadar da uvjeri Turguda, da Vlada ostaje neutralna. To Turgud-paša priznavaše Konzularnom oru, ali reče da su vojni krugovi u Crnoj Gori ratoborni, Jedno jutro dolazi kod mene zabrinut vojvoda Plamenac: »Ti ne znaš ništa, a i u Podgorici niko ne zna, da je već poginulo dvadesetisedam biranijeh KučA, Njihove su moskovke u turskim rukama. To mi je kazao jedan Kuč kom mogu vjerovati, Nego spravi što ćeš reći Diplomati«. To sam isporučio Gospodaru; a on predamnom telefonira Janku Vukotiću, prijeteći mu ako se obistini, I general Potepov mi reče, da se iz vojnog slagališta na granici iznosi naša municija. Opet sam to kazao Gospodaru. A Vojno Ministarstvo gradilo je kolski put u Danilgrad, za slučaj da Turci zauzmu Podgoricu, Crnogorci se ne micahu iz svojih kuća, čekajući. Takva je mobilizacija u Crnoj бог... Розјент Задгефп-ђева neću li što doznati, U prijateljskom razgovoru on me zamoli, da naredim pograničnim vlastima, ako bi gdje bila povrijedjena granica, kad Tuargud-paša počne opkoljavati ustaše, da пе зтаtraju to kao neprijateljski akt, Ja ба zamolim da mi to i pismeno saopšti, Gospodar ne bijaše na Cetinju taj dan, pa sam pošao kod Nasljednika, On mi reče, da to odmah kažem Arsenijevu, ruskom Poslaniku; a mislio sam i sam da to učinim, Arsenijev

242