Nova Evropa

vreme sanjarenja: porušena stabla, išibana ledja, i slično. Još mnogo fahih velihih stvari.

Kras je predeo pun vapnenicd i smrehđ. Krih strašni, ohamenjen. Hridine sive, od hiše i lišajeva, fužne, raspuhnute, i ošfre. Ma njima rastu bodljihave smrehe. Trava je čehbinjava. Bura. Sunce.

Površina je bez mira, bez Phraja. Nema polja da se profegne. Svahi poPbušaj oboren je i uništen. Tu su špilje, ledene i famne. Kaplja, noseći sobom uhradenu zemlju, pada po mehom fajnom podu već stotinu fisuća godinđ, i još novih sfofinu fisuća.

Ali, abo se mora da rodi reč iz febe, — celivaj divlju fravu, hoja upija život iz Phamenja! Ovde je hamen i smrt. Ali had nehi bor. cvetoš uspe da iznihne i uzraste, i ргосоаћ, onda je u njemu shupljeno celo duboho nebesno plavetnilo proleća. Prinesi usne P zemlji, i ne govori!

Moć! Jasne zvezde. Jarho sunce, drhfaj sumraha и ћооjama. Noć! Hodam. Bog reče: neh i bol imade suvoj mir. Bog reče: neh i bol imade suoje ćutanje. NePh i čoveh ima svoju samoću. |

Krasu, dome moj, da si blagosloven! (Preveo, J. Smerdel.) (Iz knjige: »Moj Kras«.)

I Scipijo Zlatoper, Zlatno Pero, Penadoro, jedan je od onih Sloven4 koji su se rodili na razmedju: govorili talijanski, a osećali slovenski,

Rodjen u Trstu (1888), pošao je Scipijo, kao student, u Firencu, gde Je učestvovao u književnom pokretu »La Voce«, nalazeći se u društvu Papinija, Precolinija, i Soličija. Iz tog vremena datira njegova najbolja lirska knjižica 1 autobiografija >»11 Mio Carso« (>Moj Kras«), iz koje donosimo gore, u prevodu, jedan odlomak, Osim toga, napisao je više eseja ı književnih prikaz4, koji su onda ugledali sveta pod naslovom »Scritti letterari e critici«, i jednu opširniju studiju o »Ibsenu«,

Za vreme Rata, i u Ratu, bio je na strani Saveznik4. Borio se u ratu, ı poginuo je u Podgori (1915), Oduvek je zagovarao slogu Slovenš i Talijana, protivu Austro-Madžar4 i Nemaca, Napisao je i jednu knjigu političkih članaka, u kojima je često reč i o ovim pitanjima,

B. MR.

311