Nova Evropa, 11. 12. 1929., стр. 22

зидом! фе зуоје галобе роШтер ији opširnim izlaganjem rada »Narodne Odbrane«, optužujući je kao ultra revolucijonarnu organizaciju, koja je postala za vreme Aneksijone Krize i trajala do Svetskog Rata stalno i neprekidno, ipak postoji izvesna kontradikcija u optužbama protiv rada njena i razlozima za presudu okrivljenih, Sud kategorički tvrdi: da su optuženi, »u namjeri da se na silu izmijeni odnošaj i državna sveza područja Bosne i Hercegovine prema Austrougarskoj Monarhiji, i da se Bosna i Hercegovina pripoje Kraljevini Srbiji, tečajem 50dina 1911 do 1914 pristupili organizaciji srpskoS revolucijoпагпоб društva Narodna Odbrana u Beogradu«, Medjutim taj isti sud izlaže opširno, da je »Narodna Odbrana« postala 1908, trajala do Rata, t, j. do 1914, i za sve vreme rada bila jedna čisto revolucijonarna organizacija, Značilo bi: da u radu »Narodne Odbrane« postoji jedna praznina do 1911 godine; zbog čega је ta praznina, objasnio sam u mojim člancima ({odštampanim u »Novoj Evropi«) »Rad Graničnih Olficira«, i u »Pripremanju za Balkanske Ratove«, Uostalom, tu zabludu austrijskih sudova, popravio je, posredno, sud u Solunu, No to je ovde: ~ sporedno,

Glavno je: da baš ti »veleizdajnički procesi«, naročito oni vodjeni za vreme Каја (1915, 1916, i 1917) u Banjoj Luci i Sarajevu, potvrdiše ono što je i pre njih bilo poznato; potvrdiše: da je zavojevačka politika Austrije ugnjetavala slovenske elemente u njenu sopstvenom okviru, i da je sam taj elemenat težio svome prirodnom cilju: oslobodjenju od ugnjetača etničkom ujedinjenju. Pa kako je tadanja Kraljevina Srbija, slobodna i samostalna, bila postala privlačna tačka za Južne Slovene u okviru Austrijske Monarhije, Austrija je radila intenzivno na uništenju te Srbije. To se najbolje i najasnije videlo sada, iz objavljenih memoara dugogodišnjeg načelnika Glavnog Generalštaba austrijske vojske, feldmaršala Konrada fon Hecendorfa, To ugnjetavanje nacijonalne ideje u okviru Austrijske Monarhije dovelo je do jačanja nacijonalne svesti medju našim elementom, i stvorilo je predispoziciju za ono šlo je moralo nastupiti, Kod ugnjetavanih se pojavljuje revolt protiv ugnjetača i borba protiv njega: Austrija je uspela svojim radom, i bez uticaja Srbije, da medju srpskim elementom, od svojih državljana, stvori otvorene protivnike,

Austrija je pošla u rat sa divljačkom mržnjom protiv nesamo Srbije, već proliv Srpskog Naroda, Pri svom prvom upadu u Srbiju, ona je ostavila za sobom vandalske tragove te mržnje, ubijajući žene, decu, i starce, unakažavajući ih i mrcvareći ih; a besomučno je uništavala one koji se zatekoše na njenu području, šaljući ih u borbu protiv svoje braće, uzimajući ih za taoce, i sudeći ih za veleizdaje, puneći mračne tomruke svojih bivših ostataka feudalnih zatvora, rasejanih na njenu velikom

374