Nova Evropa

зато jedna Pošulja, morala je napraviti drugu od naulahe, 1 10 fabo da je odsebla uglove i prosebla otvor za glavu. Ali zubni prašaP, umesto pudera, fištao ju je više od gladi, više od oshudice rublja. Ona ni sama ne shvuataše — zašto.

Kad su joj govorili, da se stari život neće vrafiti, i da se freba prilagodjavati novom, ona fada nije ništa drugo osećala do užas. Šta znači — prilagodjavati se novom životu? To znači: neverovafi u Boga, pljuvafi na pod, ići sa prljavim nohtima, i pljačbhati buće. Ne, bolje smrt.

A i šta može biti privlačno u fom životu, home ne frebaju ni nežne elegije Čajbovshog, ni uebovima njegovane line ženshe Trube, ni ona dirljiva nemoć Роја је fabo plenila ljude iz njena društva? — A odjednom, neočebivana promena! Život je postao gotovo podnošljiv: bod nje se pojavilo rublje, puder, pa čah i ратит.

Мева crn hosmat čoveP pripremio joj je panfomimu, hoju je nazvao »UsfanaP«, i od foš doba osmehnuo se na nju uspeh.

Ona sama nije znala zašto njena igra izaziva fahvo ushićenje; igrala je fabo prosto, bao što je i živela. Drugačije nije ni mogla. · Medjutim, duorana bi uvePb zamrla pri samoj njenoj pojavi {ona je to osećala). Možda je stvar bila u fome, što je ona iznosila svoja osećanja poPrefom a me rečima. Možda se ufisah pove ćavao fime, što je fa mala žena imala slabačbko, nežno telo, novino oči defeta, i nebu neobičnu, dirljivu, istinu u njima. A možda i jedno i drugo. Uticaj njene igre bio je тедјинт зрак: put suve jači. Zaraziti tabo svojim osećanjima gledaoce, mogao je samo onaj Phoji je sdm dubobo preživeo ono šfo je pribhazivao. Radničba publiba je osefljiva prema istini u izvodjenju. Ona jasno oseća laž i neprirodnost, bada inteligentni glumac svojim rasnim, izradjenim glasom izgovara nmarodne reči, hoje se u životu govore potpuno neizradjenim glasom. 1 zato se u njihovu prikazivanju oseća imitacija.

Ali radničba auditorija je i snishodljiva. Ona izdašno pljesha, i smeje se čab i tamo gde nije sue baš uspelo. Pa zato je fo pozornica: ne odigrava se fo sve u samoj slvari! Te se ne smo ni shvatiti ozbiljno. »IpaPb зе frude za nas«, — zalio nihog ne ostavljaju bez hrabrenja, čah ni najgorog izuodjača. A onog boji pruži pravo, oni uveb odmah uoče, pa i pljesah zvuči sasvim drubčije.

U sali je sue hoji još nisu videli novu stvar zanimalo pitanje: babo će fa mala žena pobazafi igrom — usfanah. Zato, izgledalo bi, treba čitava gomila. Kabo može učiniti fo ona sama?

Žavesa se diže. Program počinje.

Pruo izlaze pevači, obučeni u seljačbo odelo i u move opanbe od libe. Pevaju, mlataju rubama, igraju prisedajući. Pritome, hod jednog ridjeg seljačbog mombha, u neprirodno čistoj

269