Nova Evropa

jedan beše sluga kod četvorice Careva), i gde je izgledalo da ni same sivari (naprimer jedan veliki časovnik s amoretima i srebrnim glasom) ne mogu lako da se »naviknu« »na fe nove gazde« {izraz Trockoga),.,,

Onda dolaze, ne po kronološkom redu već po pričanju autora, prefđovori u Brest-Litovskom — pokušaj, koji je bedno ispao, da se zaključi sveopšti mir. Evo uglavnom što o tome kaže Trocki, Za vreme od oktobarskog državnog udara pa do početka pregovora u Brestu, Antanta je imala dosta vremena da uzme u njima učešća, Ali ona nije htela, pa su pregovori vodjeni samo izmedju Centralnih Sila i Sovjeta, Za vreme tih pregovora Trocki se uverio, da su diplomati ispod nivoa prosečnosti, »,,. Mi smo«, veli Trocki, »videli da je čizma gemerala Hofmana jedina realnost u ovim pregovorima«. Izlažući, u opštim potezima, razvitak pregovora sve do njihova konačmog prekida (znamenita je formula Trockog »ni rat, ni mir, već potpuna demobilizacija«), autor se mmogo više zadržava na borbama unutar Sovjetske Vlade i u boljševičkoj stramci, u vezi sa pitanjem mira, Tu Ima puno retrospektivne wunutarnje partijske polemike, s težnjom da se dokaže, kako se on, Trocki, ipak u suštmi stvari malo razilazio sa Ljenjinom, Mi ne možemo, naravno, ulaziti u detalje te polemike, ali moramo reći da ona čini dosta nepovoljan utisak, — kao što je bila bedna i uloga boljševik4, i samog Trockog, u Brestu i u celoj fragediji tog »mira«, uprkos nastojanjima Trockog da dokaže suprotno,

Poglavlja XXXII (»Mesec u Svijažsku«), XXXIV (»Vlak«), XXXV „Odbrana Petrograda«), XXXVI (»Vojma opozicija«), i XXXVII ({»Vojno-strategijske razmirice«), daju slikovit pregled Gradjanskog Rata i učešća u njemu autora, koji je veći deo tog vremena proveo u svome znamenitom vlaku, proputova:vši pet puta dužnu zemljmogš ekvatora! — »Što je tražio vlak Predsednika Revolucijonarnog Vojnog Saveta na frontovima Gradjanskog Rata? Opšti odgovor je jasan: tražio je pobedu ,.,. To misu bila obična putovanja radi inspekcije. Ne, zadatak vlaka bio je u majtešnjoj vezi s organizovanjem i podizanjem vojske, sa mjemim vaspitavanjem, sa mjemim mpravljanjem i snabdevanjem. Mi smo gradili armiju iznova i pod vatrom ,..« I pobedili su, barem vojnički, u Gradjanskom Ratu. Razume se, boljševicima su tada veoma mnogo pomogli njihovi protivnici, svojom nespreinošću i svojim lošim postupanjem за пагодота. Ipak, najviše zasluga u toj pobedi pred sovjetima imao je baš зата Тгоска, ;

Sledeće poglavlje govori o »Nepu« — movoj ekonomskoj politici, koju je maugurisao Ljemjin, kada je »osetio da je nastao kritički trenutak svojim besprekornim političkim instinktom«.

191