Nova Evropa

Benito Musolini.

(Dva portreta) L Musolini — heroj otpočinka i zamorenosti,

Musolini je tipični heroj talijanske posleratne zamorenosti i težnje za otpočinkom, Njegova ligura optimiste, s pouzdanjem u sebe, боуогтеке затозуезн 1 ljubavi za uspeh i za nedeljne svečanosti, smisla za mistifikacije i emfaze, oduvek je bila popularna i česta kod Talijan4,

Teško ga je i zamisliti drukče do u odori kondotijera, predvodnika avanturističkih četa, ili kao primitivnog »vožda« i harambaše kakve divlje bande zadahnute dogmatskim strahom, koji ne zna za refleksije, Njedova pobeda, posred dezorijentovanosti drugih, daje se protumačiti potpuno kad se uzmu u obzir njegove odlučujuće osobine taktičara.

Nedostaje mu moderni smisao ironije, ne shvata istoriju, osim po mitosima, ne zna šta je to kritička finesa stvarateljske aktivnosti, koja je uvek centralna snaga velikog političara. Njegovo ispovedanje relativizma nije uspelo ni da se nametne kao neprimetna mistifikacija, Koherentnost i kontradikcija za пјеба 51 Чуа гахббпа робједа istog političkog mentaliteta, koji ne može da se oslobodi starih shema izvesnoš moralizatorstva, i suviše prozirnoš a da bi mogao da se ne pozna, Zato on ostaje Rkolebljiv i neodlučan izmedju momenata jedne doslednosti odviše dogmatske a da ne izgleda naduvena i izražaja svojevoljnosti anarhički neopravdanih, Njemu treba svet koji od kondotijera ne traži da bude političar, Boriti se za jednu ideju, izraditi borbom jednu misao do kraja, — to je za пјеба luksuz i dosada: on je i suviše inteligentan da ne vidi, da se ne može bez ideje, ali mu je dovoljna i borba jednostavna, bez napora i mučenja moderne kritike, Samo najivnici mogli su da se začude njegovu najnovijem očijukanju sa Katoličkom Crkvom, Niko nije udaljeniji nego on od duha lajičke Države, i od stare Desnice braće Spaventa, On nema u sebi ništa religijozna, prezire problem kao takav, ne podnosi borbu sa dvoumnicom, potrebuje izvesnu veru da više ne mora da misli, da bude vremenskom snagom jedne transcedentalne ideje, On bi mogao da uspe i kao vodj kakve nove Družbe Isusove, s oružjem kakova pontifeksa progonitelja jeretika, i to samo sa jednom idejom u glavi, da je večno opetuje, i da je na svoj način razglaba i krha u reči i fraze. Članci njegova »Роројо d'Italia« bili su svi takovi: opetovanja jedne dočme, i stereotipno izlaganje kakova monotono nacrta, Slični su mu i govori: literarno imaju nešto vojničko i kao iz katekizma, — delatnost krvnika i skvadriste deducira se iz

228