Nova Evropa

mogu naći reči koje će, po zasluzi i dostojno, žigosati našu – neizmernu nezahvalnost prema tim spomenicima, naše ludo

nipodaštavanje napora naših predak4, naše bezumno raspikuć-

stvo fako bogatog, skupocenog, jedinstvenog, a nezamenjivog

nasledstva? .., Kad naši idealisti ustaju u odbranu i u zaštitu tih naših nacijonalnih spomenika, oni ne brane samo njih, oni odajući zasluženo priznanje našim precima, — traže poštovanje i uvažavanje svih nas, svih njihovih i naših napora, podnesenih i učinjenih za budućnost ovih tako nezahvalnih potomaka.

Da bi stvar bila još jasnija, treba ovom prilikom naročito istaći onu nepojmljivu anomaliju koja postoji izmedju vladaoca i naroda s jedne i predstavnika državne vlasti s druge strane, u odnosima prema čuvanju i zaštiti naših nacijonalnih i kulturnih spomenika, Pomenuto je već, da je član vladalačke porodice, Nj, Vis, knez Pavle spasao opstanak Komisije za čuvanje i održavanje arhitektonskih spomenika, jedine i tako slabačke naše ustanove ove vrste, Nj. V. Kralj Aleksandar je darežljivi ktitor i zaštitnik odista kraljevske zadužbine, naših visokih Dečana, i u isto vreme nastavljač rada Svoga Oca, pokojnog 'Kralja Petra, u dovršavanju monumentalne crkve na Oplencu u Topoli, On je, pun pijeteta i poštovanja, čest poklonik svih naših starih zadužbina; a Njeđovoj inicijativi i moralnoj pomoći ima se zahvaliti i za rad na spasavanju i održavanju Matejiča kao i mnogih drugih naših spomenika, koji su još u programu rada pomenute Komisije. S druge strane, narod, onaj narod na čijim ramenima počiva ova država, takmiči se sa svojim vladaocem i članovima Njegova Doma u ljubavi prema našim kulturnim spomenicima i u staranju o njima. O svemu tome, kao i o onim prvim faktima, članovi Komisije stekli su veliko iskustvo, Ne postoji, može se s pravom reći, nijedan naš spomenik iz prošlosti, čiji okolni stanovnici ne žele i ne mole za radove na njeovoj zaštiti, za njegovo održavanje, I to je sasvim prirodno! Taj narod je, preko svojih predaka, vekovima provodio i svoje časove sreće i zadovoljstva i svoje časove tuđe i bola i svih nesreća, koje su na njega — i kao pojedinca i kao celinu nailazile, Ko to zna, razumeće i onu divnu anegdotu G. Božovića o »Okovanom Boru«. A koliko su tešnje, prisnije, i jače veze izmedju toga naroda i njegovih nacijonalnih spomenika, koji mu pričaju o njegovoj negdašnjoj slavi i veličini, koji su ва bodrili i bodre na nove podvige. Narod, taj najbogatiji ı najdarežljiviji priložnik naših nacijonalnih spomenika, rado i obilato prilaže i u naturi i u novcu i u radnoj snazi A kako stoje prema Vladaocu i narodu, naša buržoaska i intelektualna klasa, naši »kaputaši« i kapitalisti? I kako su, prema ogromnoj većini svih bivših ministara, velike figure omih retkih medju njima koji su odista bili kulturni ljudil... '

18