Nova Evropa

nćma i znalna samo po svojoj upotrebi ili po svojoj veličini; ona će u sebi i na svojim zidovima, na sebi kao celini a u svojim ·najsitnijim pojedinostima, sadržavati hrpe i svežnjeve najrečitijih akata i podataka o svome dobu, o kulturnoj potrebi našeg naroda, o njegovoj parlamentarnoj i neparlamentarnoj državi i njenim sredstvima za zidanje te zgrade, Ona će rečito govoriti i najpouzdanije svedočiti o našem današnjem kulturnom stupnju, o našim umefničkim fežnjama, o našem smislu za umetnost, o sadašnjem stanju naših monumentalnih umetnosti, naših zanata, пазћ штеника 1 гафтка, о svima nama i o svemu što je u nama i oko nas bilo u doba njena zidanja i ukrašavanja, Koliko je briga, napor4, muk4 i neprospavanih noći uzidano, uvajano, i uneseno u laj naš budući nacijonalni spomenik! I koliko je, možda, i poslednjih parica najsiromašnijih ljudi otišlo, preko raznovrsnih poreza, na zidanje te zgrade! Svaki od nas, ceo narod, priložio je koliko Je mogao za njeno zidanje, To је, пеsumnjivo, ujedinjen napor celog jednog naroda koji ima smisla i za Žrtve za svoju višu kulturu, a nesamo za svakodnevne potrebe bedno materijalnog života, A ukoliko je cilj viši, a Žrtve veće, utoliko su veće čast i slava naroda koji mije živeo samo i jedino za »carstvo zemaljsko«,

Kao sa zgradom Parlamenta u Beogradu, tako je sa svima monumentalnim zgradama iz prošlosti, sa svima skulpturama, за svima slikama, sa svima proizvodima umetničkih zanata, Stoga i oni, kao i Parlamemat, zaslužuju, prema svojoj umetničkoj, višoj, vrednosti, naše priznanje, naše divljenje, i naše staranje o njima, Po njima se cene i kulturne zasluge svakogš naroda u istoriji ljudske civilizacije, na osnovu kojih zaslugA dotični narod stiče pravo nesamo na poštovanje od strane drugih naroda nego 1 pravo na svoj samostalan život medju njima.

Strani narodi i njihovi državnici, nepoznavajući nas i našu kulturu u. prošlosti, smatrali su nas, i još nas smatraju, mladim narodom, koji treba da živi jer postoji, ali koji tek ima da opravda taj svoj opstanak svojim prilozima opštoj kulturi i civilizaciji čovečanstva. Strance je, najpre, iznenadio Vuk svojim zbirkama pesama, Tada su oni videli da naš narod nije ni jučerašnji ni skorašnji, neđo da on ima svoju hiljadugodišnju istoriju, svoju poeziju i potpun smisao za kulturni život, Tek docnije, posle više od pola veka, počeli su oni poznavati i naše monumentalne spomenike, Danas, medjutim, naučnici tih stranih maroda objavljuju, širom celog sveta, da je ovamo na Jugoistoku Evrope naš narod jedini koji je, u XIII, XIV, i XV veku, imao visoku monumentalnu umetnost, koja je bujno cvetala i snažno bacila u zasenak umetnost svojih suseda. U to doba je naš narod obeležio kulturnim i umetničkim spomenicima granice svoje teritorije koje su tek sada, pred forumom celog sveta, povučene, često baš na osnovu tih spomenika, Da li se, posle svega toga,

17