Nova Evropa

i sudski — u ma kakvoj formi — utvrdilo, šta su prodali jedan drugom, težaci su pisali kupoprodajne ugovore, pa ih na sudu potpisivali u dva primjerka: za svaku stranu po jedan primjerak; sud u stvari priznaje samo potpise na ovim ugovorima kas vjerodostojne, a što se liče same sadržine ugovora — me priznaje ništa, Tu sadržinu priznaju sami ugovarači. Ali, kad bi se dogodilo da koja od strana ugBovornic4, ili kakva treća ličnost koja je povrijedjena. ugovorom, prigovori i #14 зиди, ugovor bi se morao proglasiti kao nevaljan, a prodato zemljište kao vlasništvo zadruge kojoj je pripadalo i koja se njime može služiti ali ga nije mogla ni prodati ni opteretiti. Samo se po sebi razumije, da pravno stanje koje nastaje ovakim ugovorima nije zdravo, i da usljed njih nastaju sve novi i novi zapletaji, Zbog svega ovoga trebalo je da se što prije donese zakon o slobodnom raspolaganju bivših Rkmetova zemljom koja im je pripala u vlasništvo, Tim zakonom trebalo je da se regulišu i odnosi pojedinih članova zadruše, s obzirom па pravo vlasništva. Nije dosta reći, da se ti odnosi regulišu dosadanjim običajnim pravom u Bosni i Hercegovini, jer to običajno pravo nije fiksirano, a osim toga nije ni jednako kod svih i na svim mjestima,

Regulisanje odnos& pojedinih članova zadruše s obzirom na pravo vlasništva iziskuje i uredjenje prava nasljedstva, Za sve to treba i dosta studija i mnogo obzira. Hoće li biti jednako pravo nasljedja muških i ženskih? Hoće li se potpuno isti princip primijeniti i na gradove i na sela? Hoće li se za muslimane u Bosni i Hercegovini ostaviti i nadalje na snazi šerijat? — Dok je postojalo kmetstvo, nosilac kmetovskog prava bila je zadruga: imanje je nedjeljivo prelazilo sa generacije па белпегаciju, osim u slučaju da se zadruga u tolikoj mjeri umanji, da kroz nekolike godine nije kadra da obradi zemlje; u tom slučaju oduzimali bi joj se pojedini dijelovi i pretvarali u begluk, ili davali drugome kao kmetovsko selište, Imanje je bilo nedjeljivo, osim kad bi se namnožilo suviše muških glav&, pa ovi sami tražili podjelu, a aga tu podjelu dopustio. Pri diobi, zemlja bi se dijelila po broju braće, a pokretnosti po glavama: ko je u zadruzi, taj ima i pravo na zemlju; ko se trajno udalji iz zadruge, gubi i pravo, pa bilo to muško ili žensko, Ženska čeljad, koja је шаха и хадгиби udajom, sticala je i pravo па zemlju, djevojke nijesu nosile miraza, osim opreme i možda kojeg komada stoke, što bi dobile kao »osobinu«; usljed toga nastalo je jedno prirodno odabiranje djevojaka: budući da nijedna nije nosila miraza, bolje su se udavale one koje su lično više vrijedile, te koje su, odrastavši u boljim kućama, pružale više garancije za rad ı dobro vodjenje kuće. To je nesumnjivo djelovalo da se i moral bolje očuva i rasa bolje održi Ovo običajno pravo ostalo je i kad bi se koji kmet otkupio, te postao slobodan vlasnik svoje zemlje,

83