Nova Evropa

širiti na cijelu Kraljevinu, ili na pojedine pokrajine, odredbe tačke 4, S 471. Zakona od 20, decembra 1859, o zaštiti malog posjeda, sa svim izmjenama i dopunama koje važe i u Srbiji, osim dopune od 1909, po kojoj se ni za porez ne može fežaku prodati kuća sa dva dana zemlje, Povodom ovoga podnio je, na petom Kongresu Srpskih Zemljoradničkih Zadruga za Bosnu i Hercegovinu, upravnik Saveza {Gjoka Peri) jedan izvještaj, iza kojega se razvila debata, te je donesena i jedna rezolucija, Prema tome izvještaju, po popisu od 31. decembra 1897, dakle na iridesetiosam godin po uzakonjenju ove zaštite, bilo je u Srbiji 308,000 seoskih domaćin od kojih je 11% bilo bez svoje zemlje, Po popisu, što ga Je iza 15 godina prikupio Savez Srpskih Zemljoradničkih Zadruga u Beogradu iz 200 sela u 14 okruga, bilo je stanje još gore, jer je bilo 20% težaka bez svoje zemlje, Po tome se vidi, da Zakon o zaštiti malog težačkog posjeda nije mogao spriječiti da čitava petina težaka ostane bez svoje zemlje, U onome гђоб беба је Фоnesen, on nije mogao da dade koristi koja se očekivala; a mnogo Je škodio što je ograničio kredit težaku, U debati koja je otvorena po ovom pitanju, istaknuti su mnogi momenti Кој govore protiv ovoga Zakona, i mnođi momenti koji govore zanj: Zakon је štetan za ftrezvene i radine domaćine, naročito ako su siromašni, jer im ubija kredit; ali može biti koristan za rasipnike, koji proćerdaju i svoju imovinu i imovinu svoje djece, Žbog toga je istaknuto, da bi se оуај ДаКоп тобао 1 јаkultativno primjenjivati, pa je jednoglasno riješeno, da se traži — ako dodje do proširenja Zakona na Bosnu i Hercegovinu — da on bude obavezan samo za one koji su sudski proglašeni rasipnicima, a za ostale samo ukoliko se sami izjave da se žele staviti pod zaštitu ovoga Zakona,

Beglučke zemlje,

Uredbom o postupanju s beglučkim zemljama u Bosni i Hercegovini, od 14, Tebruara 1920, privedena je svrhama agrarne reforme »sva beglučka zemlja koju vlasnici trajno ne obradjuju ni sami ni u vlastitoj režiji«, Izmjenama ove Uredbe (proglašenim 11. maja 1920) izmijenjeni su članovi 6. i 7, utoliko, da se svrhama agrarne reforme ne privode beglučke zemlje na kojima ne postoje kmetstvu slični odnosi, sve dotle »dok se težaci koji drže i obradjuju zemlju kao zakupci, a nemaju ili nemaju dovoljno svoje zemlje, ili obeskućeni kmetovi, ili zemljoradnici dobrovoljci iz Bosne i Hercegovine, koji nemaju dovoljno svoje zemlje, mogu podmiriti zemljom od državne ili javne zemlje«, Na ovaj način, znatan dio beglučkih zemalja zaštićen je od agrarne reforme dotle dok se ne podijele državne zemlje i javne zemlje, Ali kako je Uredba o pobiranju plodova sa

85