Nova Evropa

su mmogi, Psihologija američkih masa još je uvijek zapela u onoj maročitoj konjunkturi za koju zna samo Amerika, a koja od bogšca stvara takoreći preko moći bogataša — i obratno. Ovakovi nazori oporogš individualizma, baš kao i ekstremnog nacijonalizma, pomnom su brigom svakog školskog programa u Americi, Kraj toga, vodjstvo liberalmog pokreta u Americi, i mtelektualno i svojim metodama, vrlo je akademske maravi, slabo upućeno u demagoška sredstva i puteve kojima se stvaraju jake političke struje i stranke, Ono što se danas zove Socijalističkom Strankom u Americi broji doista najvidjenije intelektualce — filozofe, profesore, pisce, vodje Protestamiske Crkve (glava pokreta, Mr, Norman Thomas je ı sam bivši pastor), Sve su to ljudi koji sastavljaju vanredno učemu propafšandističku literaturu u korist pokreta, ali sve fo slabo uspjeva u sredini kao što je američka, gdje gotovo sve zazire od dogmatske literature i od svake propagande koja se ne bavi sportom, šalama, igrama, žemama..

U toku današnje privredne krize, Amerika je samo jednom pokušala da unaprijed odredjenim potezima, t, J. planom, ртедизгепе djelovanje megativnih Taktor& u privredi, U mnamjeri da se sačuva kupovna snaga seljaka, uspostavljen je koncem 1929 godine — »FederalFarm Board« (Savezni Odbor za Poljodjelstvo), koji je kroz više od podrug godine, tL J. sve do aprila ove godine, uzalud nastojao da monopolnim taktikama »stabilizuje« cijenu žitaricama i pamuku, te da zaustavi meizbježnu deđlaciju cijena poljoprivrednih sirovina, Ni najveći protivnici ove službene akcije misu očekivali ovoliku zadovoljštinmu; pšenica je izgubila za vrijeme djelovanja Odbora skoro dvije trećme u vrijednosti, država je prošutala gubitak od kakovih 300 milijona dolar4, i došla je u neugodan položaj posjednika 0 M rezerva, koje su tržištu potemcijalnom prijetnjom a Javnoj blagajni o mim finansijskim balastom.

U posljednje vrijeme {oktobar 1931), stalni porast nezaposlenosti i neki simptomi finansijske panike (zatvaranje banaka, izvoz velikih zaliha zlata, povišenje diskontnih i drugih kamata) skrenuli su nešto jaču pažnju industrijske i kritičke Javnosti na program za ublaženje današnje krize, kao i eventualno odstranjenje budućih kriza, što ga je ponudio Americi Mr. Gerard Swope, predsjednik »General Electric Comрапу«, U suštini, ovaj plan predstavlja koncepciju smdikalizma: industrije jednake po proizvodima stvorile bi zajedničku огбаnizaciju, Која bi, pod kontrolom industrijalaca i države, nastojala naći i održati ravnotežu izmedju proizvodnje i potroška. Neki su u bojazni da bi ovakova kombinacija bila prijetnjom demokratskim načelima Amerike, dajući industriji i suviše važnu političku funkciju, Šta će dalje biti, vidjeće se.

256