Nova Evropa

slap, već se nižu fja do сруадта fabmeći se ljepotom. Jedni visobi i s malo frahova, u drugih nisbi, bezbrojni mlazovi, pa modrušasti bao nebo, ili suježinom bjelasaju poput mirisnog pruća pauviltine had зе, obićeno cuvjetćimo, spušta niz mrRo grmlje frnjine i gloga. Nesamo što vidim nego i čujem futanj slapova, žamor potoha i Pblobotanje vrelašca, poput golema orbestra boji sad buči i dušom trese a malo zatim brujeći utiša. A fu i tamo jezerca šulljiba i duboha, poput tuge starog Zagorca Бад misli o prošlom zemanu.

Sou fu harmoniju nadmašuje ljepotom govor dalmatinshih Zagoraca i ljubah i snažan ujedno, pa može strašiti čovjeha poput grmljavine ili uspavljivati hao migoljenje potočića rahitom. Sad je snažan hao vihor u šumi, a sad fe miluje poput hlasja visobe raži bad зе vuereš ushom stazicom broz polje. O našem govoru uopće, a posebno o onome Боја зе од Хттапје до Метегог ispod lanca Dinarshih Planina čuje, možemo hazati što i Титзепјер о jezibu тизвот: — »Da tebe nema, baho ne bih pao u očajanje gledajući što se ma domu zbiva? Ali ne, nemoguće je vjerovati da fahav jezik nije dan velibom пагодиј«...

A ouo i nje, goleme tvrdjave nad Kninom, sa bezbrojnim redovima bedema i bula, od vjehova crna, gdje su naši bani banovali i braljevi kraljevali; pa tu je i Muzej starind, a home su bameni dobazi da smo još prije tisuću godinđ vladali u ovoj zemlji. Tu je odmah i Kosovo Polje, s mnogo uspomena hrvatske prošlosti i žive tradicije hrvuatshe i srpshe uhrštene i ispreplefene bao i cijela naša istorija — velibo a ljepše od najdivniješ ćilima perzijshog Šaha. U tom je polju i crkva Lazarica, podignuta pred par decenijd, medju drvetima i ledinama, баје 52 suabog Vidovdana obuplja silno mnoštvo Srba i Нграга, hatoliha i pravoslavnih, gradjanđd i seljabd, da se pohlone brui i junaštvu divova bithe na drugom, dalehom Kosovu. Simbolično je za naše narodno bistuo i OUO malo hruatsho Kosovo, da se u sred najuže i najstarije Нтоавзре, па domah ruševind Branimirove zadužbine u Bishupiji i naprama Trpimirove u Uzdolju podigne novo Lazarica, fe spoji srpsho i hrvatsbo Kosovo i dodje sbupno ushrsnuće.

Sad letim i povrh golemog Petrova Polja, obićena vijencem ljupbih selđ; a poviše su i Otavice, rodno mjesto velihog umjetпа Juana Meštfrovića, zabilno i maleno, ali po hojem danas o

580