Nova Evropa

načno — neizrecivo lijepe slike velikih mletačkih majstora, Karpač4, Belinija, Ticijana, Gjorgjona, : drugih. Nepoznato Sa je privlačilo i on mu se podavao, I jednog dana, Andrija se uputi u potragu za svojim prvim učiteljem u slikanju,

Od koga je Andrija primio prve poduke u slikarstvu, još je i danas neriješeni problem. Većina istorika smatra da je prvi njegov učitelj bio Ticijan., Ridolfi, medjutim, veli da je prve poduke primio od bezimenih slikar4, koji su freskirali kuće po gradu. S vremenom, kad je došao do neke pare, dobavio bi Parmezanove gravire, koje su u to doba bile u modi po čitavoj Italiji, i stao Je da ih kopira proučavajući istodobno Gjoršjonova i Ticijanova djela, na kojima Je učio kako ima da barata bojama. Ova Ridolfijeva verzija, makoliko izgledala romantična, ipak ima najviše izgleda da bi mogla odgovarati stvarnosti. Ticijan je primao u svoju školu samo one дјаке ikoji su mogli .da mu pomažu u radu, i koji nijesu imali izgleda :da bi se mogli razviti do svoje umjetničke individualnosti. Tako je Tintoreta izbacio iz svog ateljea, već nakon desetak dana, čim je zapazio da se u njegovom crtežu otkriva umjetnik u ličnost. Vazari, premda je bio prijatelj Ticijanov, ipak i sam priznaje, da je Ticijan bio više puta zavidljiv. Skjavone, kao početnik, sigurno mu nije mogao pomagati; a nedostajala mu i tehnička sprema i potrebna bezličnost, pa da se je i pojavio pred Ticijanovim vratima, u njegovu školu ne bi bio primljen. Uostalom Skjavone, i onda kad imitira Ticijana, imitira a kao onaj koji se bori, koji traži, a ne kao onaj koji mnemotehničkom sigurnošću ponavlja naučenu lekciju. On je dakle autodidakt: učio je pred prirodom i pred djelima velikih majstor4; a tih je, već za njeđova djetinjstva, bilo obilato po mletačkim crkvama ı javnim zgradama.

Mlečani su voljeli raskoš. Žudnja za bogatstvom, kao preduvjetom raskoši, pretvarala je Veneciju, kulturnu baštinicu Rima i Vizanta, u zakleti grad krvnika, pljačkaša, krivokletnika i rulijana, u organizovanu državnu zajednicu gusara i zelenaš4. Ali ti gusari i zelenaši imali su smisla za ljepotu. Zbog toga im se mnogo toša i oprašta. Po cijenu bezbrojnih zločina, podižući svoje kuće, oni su ih kitili mramorom; a gdje nisu uspjeli da ih dovoljno ukrase, da ih okite mramorom, kitili su ih freskama.

Freskista je, u Veneciji XVI stoljeća, bilo mnogo i svakojakih (Ticijan i Gjorgjone bili su takodje svojedobno freskisti). Medju njima je Medulić našao prve svoje učitelje, a vjerojatno i svoje prve kolege. Ali vjerojatno njeđova saradnja s njima nije OSObito dušo potrajala, jer maikkoliko bio skroman u životu, Skjavone nije bio skroman u svojim umjetničkim ambicijama. Upoznavši sve tehničke i sve slikarske tajne do kojih je kao autodidakt mogao doći, Medulić se je usmjelio :da potraži sam na svoje ime neku dekoraciju, i kad se je ponudio gradjevnim poduzetnicima da svojim kistom, preko bijelih zidnih ploh4 novosagradjenih

646