Nova Evropa

kuća i palata, rasklikće jednu orgijsku šćavonsku pjesmu strasti i ljepote, njegova ponuda nije bila odbijena. Tako je Medulić dekorisao više zgrada. Ridolfi napominje jednu kuću kod Sv. Andrije, dragu kod Sv. Ivana Novog, i neke freske na kući plemenitaša Zeni (do samostana viteškog reda Križara). Ali je umjetnost, kako veli Ridolfi, u to doba bila toliko svedena u svojoj cijeni, da su slikari nagradjivani Jednakom, ili skoro jednakom, platom ikao i najobičniji zidarski pomoćnici koji su u kablicama nosili maltu; razlike izmedju slikara-umjetnika ı radnika, koji je krečio zidove nije bilo, Medulić je stradavao, ali nije očajavao, Imao je nekoliko dobrih prijatelja, medju kojima je bio i Tintoreto, i s njima je prolazio vrijeme, Svirka, pjesma i ples mnogo puta su mu nadoknadjivali kruh do koša nije mogao doći, Nenalazeći načina da se oslobodi bijede, prihvati se napokon i te prezrive službe, da bude pomoćnikom kojekakvih vašarskih slikara, koji su narodu prodavali jeftine male sličice za kramarske »štacune« i djevojačke prćijske kovčege, Medulić, rodieni umjetnik, unosio Je 1 u takve radove svoju tehniku, svoje таnose, svoje boli, i stvarao Je umjetnine,

Videći ga kako se muči i obija, priskočio mu Je u pomoć Tintoreto, Veliki Tintoreto slikao je zajedno s njime male panoe za brijačnice, kuhinje, pivnice, krčme, i kalafaterije; sam je izlazio s njima na trgove, i sam ih je prodavao, 1 sav utržak poklanjao svome prijatelju Skjavonu. Videći da mu ni time nije osobito pomogao, zajedno s njime penjno se ma skele, u kući Zani, i bio mu besplatni saradnik i pomoćnik, tražeći od Skjavona samo Jedno — da ća može gledati kako radi. S jednakom prijateljskom dobrohotnošću susretao da je i poznati mletački vajar i arhitekt Alesandro Vitoria, dok ga je Aretino velikodušno pomagao savjetom, te hvalio medju znancima ı u pjesmama"), pisao mu prijateljska pisma, i pozivao ga k sebi ne kao nekog potčinjena nego kao sina i prijatelja, Prijateljstvo Aretinovo рг1vuklo mu je i simpatije Ticijanove, i kad je ovaj dobio naloć od Senata da odabere nekoliko vrsnih umjetnika koji bi bili sposobni da slikaju biblioteku »Marčijanu«, Ticijan je na prvom miestu izabrao Medulića, a tek za njim došli su na red Paolo Veroneze, ZŽeloti, Salviati, i G. B. Franko,

Svi ti udruženi napori umjetnik4 nijesu uspjeli da Skjavona izvuku iz bijede, jer dok su mu se umjetnici divili, kupci su se držali daleko, cijeneći malo ili nimalo njegove radove, Tehnika Skjavonovih slika bila je previše opora, brutalna, varvarska i nova, a svijet prenavikao na pobožne Gjan-Belinijeve madone, slatke Ticijanove nuditete, i bujne Palmine žene, da bi se mogao istodobno zanositi radovima jednog sirova »šćavona«, te kupo-

*) Vidi Pietro Aretino »L etter e«, u 6 svezaka, Pariz 1609, sv, VI, str, 15, u pjesmi »Ternali in gloria de la Reina di Francia«,

647