Nova Evropa

vone je zakopan u crkvi Sv, Luke, u neposrednoj blizini Karla Dolčea i Aretina, koji su se, vjerojatno, nalazili izmedju onih rijetkih koji su da dopratili do groba.

Umjetnička Skjavonova ostavština je vrlo velika, ali slabo proučena, Njedđovi se radovi dobrim dijelom Još i danas pripisuju Parmidjaninu ı Tintoretu. Sveđa omamnog ! ојгоупоб, Као i neke orijentalne mirodije koje su donosili na mletačko tržište levantinski trčovci, u Medulića nije bilo, U njegovoj umjetnosti osjećala se samo divlja čulnost jednog varvarina, koji ne zna ni za parfeme ni za draškave omaglice, neinterpretirajući i neobradjujući ništa drugo do parčeta nage puti, Za to je Skjavone bio previše bliz primitivcu, i zato je bio prezren u ondašnjim Mlecima, Bio je premalo Mlečanin, a previše »šćavon«, Ticijan je možda i shvatao njedovu umjetnost, ali je nije volio. U njoj je sličnost s objektom bila neznatna, ili tek površna, crtež više puta nemoguće razigran, a uza to češće i pogrešan, a boja bez mekih ligatura, dok je baš Ticijan bio jedan od onih umjetnika koji su sledali u slikarstvu »la leggiadra imitatrice delle naturali perfezzioni«, — »dražesnu oponavljačicu prirodnih заугбепајуа«,“) Slikati izvan prirode i mimo prirode, za Ticijana je bilo isto što. i dokazivati da život tek onda počinje ulaziti u čovjeka kad se ovaj počinje raspadati; slikati znači za njega, prije svega, ODOnašati prirodu, 1, ј, slijediti je u svemu sve dotle dokle je dohvatna diskretnim normalnim očima, Andrija Medulić, medjutim, do svih tih zakona drži vrlo malo. Odgojen izvan škole, on ne poznaje i ne priznaje nikakova ni estetskog ni tehničkog dđogmatizma, jedno — 3«dofđmatizam instinkta, Neumpotirebljavajući nišda pera da stilizuje svoju misao, on je stilizuje kistom, i ona glasi: »Slikaj kako osjećaš«,

S ovakvim principom, koji je stvarno i realizovan u Медиlićevim djelima, kosila se sva dotadašnja estetika, počevši od Plinija pa do monaha Dionizija, Čeninija, Leonbatiste Albertija, Leonarda, Dolčea, i Vazarija. Zato su djela Skjavonova zanemarivana, Čak i Aretino, najliberalniji u poimanju slikarskog dogmatizma, kao i svih ostalih dogmalizama, najdalekovidniji, i najosjetljiviji za sve u čemu drhti onaj višak ljudskoga, ono nadljudsko što se zove pjesma, u već navedenom pismu [datiranom mjeseca aprila godine 1548) piše:

>, . kad bi se brzina kojom Vi izvodite (Vaše dobro shvaćene i Котроnovane skice} pretvorila u marljivost da ih dogotovite (nella deligentia del finirle), Vi biste se i sami namefnuli mome sudu Као prvoklasan (об то) штјеник,,, АД пеби да otimam wremenu što: mu pripada, Na

*) Francesco Scanelli, »U) Microcosmo della Pittura«, Cesena 1657, &tr, 3,

649